U očekivanju ponedjeljka

Nijedan početak to nije ako nema nastavak. Tako i kod bloga kojeg su mnogi čitali pa im na tome zahvaljujem. No, prijeđimo na stvar.

Druga je nedjelja Došašća, Sveti Nikola. Nisam stavila čizmicu u prozor (jer je to nemoguće na drugom katu, a i nemam klasičnu dasku ispod prozora) niti bih u njoj išta našla da sam je i ostavila. Utihnuli su sa slanjem kalendara i rokovnika kojih je, proteklih godina, bilo more. Možete pretpostaviti zašto je to tako bilo i zašto je to tako sada, ali ja ne žalim. Lakše je bez osjećaja obaveze prema onima koji ti šalju nepotrebne stvari samo da ih zapamtiš i u srce ugradiš, da ti budu blizu iako su ti daleko. I oni tebi i ti njima.

Nakon dvadeset godina u visokoj politici, naizgled sama. Iako svugdje, u trgovinama, na ulici, na placu, na stubištu vlastite zgrade, ljudi govore da nastavim. Što točno, kako, s čim, s kim, ne govore. Jer, to je njihov osobni dojam, trenutak, prilika da nešto kažu i produže, odu svojim putem. Zato nastavljam pisati, nekako to doživljavam kao odmor, relaksaciju, ispovjedaonicu, baš kao u Big Brotheru.

O politici moram najviše, naravno. Jer, i u blagdansko vrijeme to je jasno, nigdje toliko lažnih veza, prijateljstava i spona kao u politici. I nigdje tako okrutnog zaborava. Jasno, to se događa onda kad nisi uvezan, kad te s drugima ne vežu lanci s kojima se tone ili leti u nebo.

Sutra je, dakle, opet jedan od važnih dana u hrvatskoj povijesti kojeg se nitko neće sjećati za deset godina. Most za stol privodi ZM i TK točno u podne. Bez pištolja, konja i dramatične glazbe, bez šešira i mamuza. Obojica dolaze iako su jedan o drugom slali poruke poslije kojih se nitko ni s kim, u običnom životu, ne bi ni pogledao. TK je o ZM i njegovima tvrdio da su nenarodna vlast i da ne vole Hrvatsku. ZM je o TK i njegovima rekao da su tamni vilajet i tomu slično.

No, nemojmo zaboraviti da njih dvojica zapravo na sastanak vuku cijele svoje koalicije i sve njihove animozitete, uvrede, svjetonazorske i druge razlike. No, najvažnije je pitanje može li se u bilo kom obliku dogoditi reformska Vlada kako je zamišlja Most i kako priželjkuju svi drugi idealisti koji nisu dublje zagrebli u one najvažnije razlike između dva ili pak tri tabora. Davanju autocesta u koncesiju protivi se Domoljubna, ali je nije provela ni Hrvatske raste. Isto je sa outsorcingom. Regionalizacija Hrvatske? Pa vidjeli ste valjda što pita M. Brkić zbunjenog Lorencina neki dan? Lustracija je bila jedna od važnijih najava domoljuba, a suprostavljanje rezovima obećanje onih koje su domoljubi kvalificirali kao nedomoljube. Ideje za smanjenje deficita i što o tome misli onaj koji zapravo dolazi kaliti drveno željezo, a što onaj koji se ne želi slikati, nismo čuli. Nismo ni od Mosta, osim ideje za osnivanje nove banke. Kako ćemo platiti kamate, kako ćemo odgovoriti na Smjernice Europske komisije, nitko nije rekao ni jedne relevantne rečenice.

Za vjerodostojnost Mosta, međutim, najvažnija je i dalje ovjerena izjava B. Petrova da oni neće svojim mandatima pomagati ni jednoj strani, a da bi u slučaju da se to dogodi, Petrov dao ostavku. Reći će mnogi: “Pa što, to je politika. I KGK je rekla da će se preseliti s Pantovčaka, smanjiti proračun i broj zaposlenih pa nije i neće. I nitko se toga više ne sjeća.” Istina je to i u tome je stvar. Tako malo cijenjeni političari imaju kakvu takvu šansu samo vraćanjem i čuvanjem vjerodostojnosti, kako god vam to demagoški zvučalo.

Sutra će, dakle, i taj sastanak u podne (čujem u Esplanadi, tko će platiti kavu?) i onaj na Pantovčaku (kad će neki biti pozdravljeni stiskom dvije ruke, a neki samo jednom!), nove fotoprilike, smješkanje i prazne kurtoazne doskočice. Ništa nećemo znati, nećemo biti pametniji, jedini rezultat bit će konačno sučeljavanje. A možda sve prođe s dvije-tri nevažne rečenice.

Taj nepovijesni dan mogao bi biti važan samo ako svi sudionici shvate da mala, tijesna, slabašna većina ne može roditi snažnu, odlučnu, beskompromisnu Vladu. Nijedan premijer ne može raditi pogledavajući stalno iza leđa, osluškujući tko ga je ostavio i izdao. Okusila sam to izlaskom D. Kosora iz Vlade 201o. Večer prije smješkao mi se u lice, a onda digao sidro, okrivio za štošta. I eno ga danas, procjenjuje tko što smije od zastupnika, a tko što ne smije i tko su zastupnici prvog i drugog reda. A i M. Pupovac, čujem, mogao bi i tamo i ovamo. I obratno.

Vrijeme je darivanja i kupovanja, dragi moji. Zbog jednog takvog pokušaja, g. Sabo nije u Vukovaru ovih dana. Sretan vam bio ponedjeljak koji dolazi, u kojem istječe i mandat pet sudaca Ustavnog suda.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s