Četiri godine poslije

Bio je to 9. prosinca 2011., Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Pet dana nakon parlamentarnih izbora koji su održani 4. prosinca 2011. Bila sam još uvijek premijerka i potpisala Pristupni ugovor za EU u Bruxellesu. Prethodno, na moj prijedlog, Vlada je donijela odluku da Ugovor potpiše i PRH Ivo Josipović.

Sjećanja ne blijede, samo se svrstavaju, dobivaju jasniji kontekst i neki postupci i događaji dobivaju novi smisao. Dakle, dan prije, bila sam na skupu EPP u Marseilleu i nakon završetka svi su se sudionici, predsjednici država ili Vlada članica EPP, premještali u Bruxelles gdje je drugi dan trebala biti svečanost hrvatskog de facto pristupanja EU. Svi su već otišli kad sam obaviještena da se vladin zrakoplov, kojim je Josipović i ostatak delegacije odletio u Bruxelles i koji je trebao doći po mene, pokvario. Nastala je strka i panika kako sad uloviti prepune avione pa sam, s dijelom pratnje, trčala po zračnoj luci neprekidno pitajući gdje je nalivpero kojim sam trebala potpisati Pristupni ugovor. Bilo je to, naime, nalivpero  koje mi je poklonio Sveti otac Benedikt XVI. za vrijeme audijencije 201o.

Sve je dobro završilo i 9. prosinca potpisala sam Ugovor, prepuna emocija i radosti koja se miješala sa sjetom.

Rekla sam tada: “U Republici Hrvatskoj dobivate novog pouzdanog partnera koji je spreman dati puni doprinos daljnjoj izgradnji ideje ujedinjene Europe… Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji jedan je od najvažnijih međunarodnih ugovora koje je Hrvatska sklopila i predstavlja vrhunac naše međunarodne afirmacije i jačanja položaja na globalnoj sceni. Ponosna sam što sam dio povijesnog trenutka, srce mi je puno radosti i pozdravljam s ljubavlju svoju hrvatsku Domovinu – od Vukovara do Dubrovnika.”

Govorila sam o svim reformama i postignućima, o dugim pregovorima i borbi protiv korupcije. Uslijedila su čestitanja, zagrljaji, poljupci. Najčvršća je bila Angela Merkel koja me uhvatila s obje ruke i rekla neka zapamtim kako je to  moja priča. Nešto  slično rekao mi je i B. Pahor, ali ništa me nije toliko dotaknulo kao taj trenutak i trebalo mi je puno koncentracije da ne pustim suzu. Jer me više nitko ne bi mogao zaustaviti… A evo, danas, A. Merkel je proglašena osobom godine, a mnogi koji su je kritizirali nisu i nikada neće.

Gdje smo danas, nakon četiri godine od potpisivanja? Mnogi su akteri pometeni s političke scene, a Hrvatska je, kako baš čujem, ušla u transformaciju kroz lijevak (pregovori s Mostom). Što će iscuriti, ne znam, ali znam da su sjećanja na 9. prosinca 2011. sjećanja na vrijeme kad smo radili i nešto stvarno i dobro napravili. U međuvremenu su me izbacili iz stranke, izbrisali povijest te stranke od 1999. do 2012., ali taj potpis u briselsku knjigu nisu i nitko neće moći. Dobro je to znati i dan poslije jučer.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s