O morskim psima i ostalim blagdanskim porukama

Kraj je godine, božićno vrijeme, 2016. na vratima, a politička i gospodarska situacija u Hrvatskoj neizvjesnija no ikada. Tko će zapravo i kako, s kojim programom i u kom smjeru voditi Hrvatsku, još ne znamo iako imamo mandatara. Mandatar, međutim nije premijer jer predsjednika Vlade RH bira Sabor kad ta osoba dođe s prijedlogom budućih ministara i kakvim-takvim programom. Atmosfera u kojoj bi se imalo dogoditi konstituiranje Hrvatskoga sabora, i poslije biranje nove vlade, napeta je, frustrirajuća, puna nevjerojatnih obrata i lošeg osjećaja da o svim najvažnijim činjenicama za budućnost hrvatska javnost ne zna, ustvari, baš ništa.

Glavni akteri hrvatske političke melodrame koji drže ključeve Banskih dvora pretvorili su se iz najvećih nada u razočarenje mnogih koje izaziva tjeskobu. S B. Petrovom nitko (osim onih poslije čijih poziva mijenje stajališta) nikada ne može znati na čemu je i koliko će to što obeća, trajati. Most je mogao dobiti predsjednika Sabora (kako bi u Saboru “kontrolirali procese”), mogao je imati i mandatara pa predsjednika Vlade. Ali, nakon što su htjeli, neće, nakon što su ovjerili kod bilježnika da neće, hoće. I tako sada, nakon bezbrojnih i frustrirajućih preokreta i prevrata, Most nam svima piše o morskim psima.

Nikada nitko nije Hrvatsku u božićno vrijeme počastio čestitkom poput one koju nam je uputio Most i koju smo čitali slušajući zvončiće i “Tihu noć”. Most nas je, na sam Božić, zatekao mislima o morskim psima koji nasrću sa svih strana i time nas prigodno, blagdanski, uznemirio. Jer, zna se što je u prirodi morskih pasa i kakav je konačni epilog kad se, je li, nekoga dočepaju.

Neobična je lakoća kojom i dalje optužuju sve i svakoga, braneći vlastitu savjest i pokušavajući opravdati nesigurnost. Optužujući i jedne i druge, sada kad su u zagrljaju Domoljubne k., mostovci i opet demonstriraju frustraciju iskorištenih i strah da se neće održati zajedno. Elaborirajući činjenicu da i oni s kojima su sada u “dogovoru, ne koaliciji” drže Most “mostom za dolazak na vlast” razgolićuju samo želju da u očima javnosti ostanu netaknuti prljavštinom politike.

No, u ovoj igri bez granica, ako ništa drugo, najnotornija je činjenica da su oni zaista most do vlasti i jednima i drugima. Da nije tako, s Božom P. i jedni i drugi razgovarali bi možda po pet minuta. I ne bi dolazili na tripartitne seanse u Esplanadu i ne bi pristajali na vidljivo i nevidljivo i ne bi ih neki nazivali “dragim prijateljima” prelazeći preko napada u kampanjama.

Međutim, kako je utanačena koalicija (da, koalicija) s Domoljubnom k., pristajanjem na mandatara kojeg mostovci uopće ne poznaju, otvorilo se novo poglavlje tjeskobe i sva ona pitanja koja je sada Mostu besmisleno i postavljati.

Ali, ipak: Zašto Most nije s mandatarom obavio nekoliko krugova razgovora, na hrvatskom jeziku, kako bi im on odgovorio, sa da ili ne, na njihova sveobuhvatna pitanja koja su postavljali u pregovorima za “dogovor, a ne koaliciju”? Ili: Zna li Most što mandatar misli o davanju autocesta u koncesiju? O outsorcingu? O preporukama Europske komisije za zauzdavanje deficita ili odlasku u mirovinu sa 67 godina?

Zanima li Most što mandatar misli o regionalizaciji, medicinski pomognutoj oplodnji, pobačaju, ukidanju presuda za ratno profiterstvo, ćirilici u Vukovaru i uopće o Ustavnom zakonu o pravima manjina? Ili o Ustavnom zakonu o pravima branitelja? Koliko je puta mandatar bio u Vukovaru na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, što misli o dijeljenju tih kolona i podjele na one koji vole i one koji ne vole Hrvatsku? Je li bio u Kninu na Dan pobjede i što misli o fućkanju predsjednicima Vlade i države? Je li mandatar sudjelovao u obrani Hrvatske, što je za njega paradigma domoljublja i bi li ga vrijeđalo da ga netko zove “Ottawski Tim”? Koliko će žena biti u Vladi i je li mu u tom smislu uzor kanadski premijer Trudeau? Misli li mandatar da žena vrijedi onoliko koliko je djece rodila i da sva djeca nisu ista? Treba li ženama koje žive same zabraniti pomognutu oplodnju, kako neki najavljuju?

Zašto Most nije, prije potpore, razgovarao s mogućim mandatarom o njegovim stajalištima o žici koju su podigli Slovenci i njihovoj raboti na Arbitražnom sudu i kakav je njegov stav o tome kako bi se Vlada postavljala ubuduće, ako sud donese pravorijek iako je Hrvatska izašla iz procesa? Što mandatar misli o neovisnosti DORH-a i USKOK-a i kvalificiranju svake istrage ili optužnice “političkim progonom”? Što mandatar misli o spojivosti gradonačelničke i dužnosti zastupnika i kakav je njegov stav o zastupnicima koji četiri godine u Sabor gotovo da nisu dolazili? Ili, bi li mandatar, ako bi bio premijer, dao ostavku kad bi to od njega tražio Pantovčak i je li to u skladu s Ustavom RH? Kakvo je njegovo stajalište o Facebook porukama biskupa K. B. Petrovu i uopće o pozicioniranju Crkve u društvu?

Kako smanjiti javni dug i bi li mandatar davao otkaze zaposlenima u državnoj službi? Poznaje li V. Ribića i što misli o zahtjevu za povećanje plaća, a što o osnivanju nove banke? Treba li mijenjati zakon o političkim strankama i kakvo je stajalište gospodina mandatara o izbacivanju iz članstva onih koji se šefu u stranci nisu ni poklonili niti mu se uklonili? Stranke, naime, idu na izbore, formiraju vlast pa o njihovoj demokratičnosti ovise i demokratski standardi u državi. O svim tim pitanjima mandatar mora imati jasna stajališta jer Vlada Saboru predlaže zakone i moguće izmjene zakona koji obuhvaćaju sva ova i tisuće i tisuće drugih pitanja. I o svim tim pitanjima oni koji podupiru mandatara moraju imati odgovore.

Odgovore, međutim, ne zna ni B.Petrov ni itko u Mostu, ne znaju ni drugi u D. k., ali je tu bitno samo da D. K.(osor), (sa smiješkom onoga koji sve zna samo neće reći) tješi kako “Orešković nije inficiran politikom”. I svi, vidimo, misle da je on bolji mandatar od čelnika Mosta i Domoljubne k. jer se njih dvojica ne usuđuju preuzeti najodgovorniju dužnost u Hrvatskoj pa će se skriti iza činjenice da on nije inficiran. U Mostu, doduše, misle da je dovoljno reći “ako zna zaraditi za sebe, zna i za Hrvatsku”, kao da za Hrvatsku ne treba raditi s jasnim idejama i planovima. Jer Hrvatska nije kompanija i Hrvatska ne može biti eksperiment bilo čijih interesa, a Vlada RH je političko tijelo koje odgovara Saboru koje je pak također političko tijelo izabrano od naroda.

I baš zato bi taj narod morao saznati zašto je Petrov izašao s Pantovčaka onako uzrujan i zašto sad piše o morskim cuckima i tko su te psine i kako će se to oni braniti od usisavanja i o svim drugim lijepim željama koje su nam uputili na adrese u božićnom čestitanju pravednika.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s