Pa čuj, čuj!

Namjeravala sam napisati otvoreno pismo gospodinu Oreškoviću, tako sam i počela ovaj svoj blogić, ali ga prerađujem jer mi se učinilo da bi to bilo prepretenciozno i da bih odmah dobila verbalne batine tipa: tko je ona da se obraća našem mandataru, ona je zlobna (kako mi se opet umiljava izvjesni Ivkošić), kud se gura i tome slično.

No, dakle, okvir za rad mandataru, okvir za donošenje odluka, čini i činjenica da je Hrvatska članica EU. Ponosna  sam što je hrvatski jezik postao 24. službeni jezik EU pa se zato mandatar ne treba srditi na jedva vidljive primjedbe u javnosti kako ne vlada dobro hrvatskim jezikom, jednim od simbola i uporišta hrvatskoga identiteta. Ne treba strahovati zbog primjedbi; oni koji su bili najglasniji u pozivanju na važnost hrvatskoga jezika, npr. u Saboru (kad su govorili neki pripadnici manjina), sad šute i ne prigovaraju Timu. Svi drugi neće mu to spočitavati, dapače. Eto, u prvom razgovoru za TV, novinarka se dobrodušno smješkala na  nespretnosti g. Oreškovića. Na koje bi se inače mrštila. Njegova, katkada, zbunjenost, mnogima se čini simpatičnim, daje mu notu dobrodušnosti i ide mu u prilog. Taj nedostatak drugima bi bio veliki problem, ali će se Oreškoviću honorirati kao dokaz da smo svi mi ljudi potpuno nesavršeni i krvavi ispod kože, je li tako…

Pažljivo sam pročitala veliki intervju T. Oreškovića u Jutarnjem listu (mnoga pitanja koja su mu postavljena su pitanja iz moga prošlog bloga pa hvala JL). To mi i daje slobodu konstatirati da o mnogim pitanjima kaže da se mora “u kratko vrijeme što je moguće bolje informirati” pa tako i o monetarnoj politici, HNB i ukidanju valutne klauzule, npr. Na konstataciju novinara da je TK, onaj koji ga je angažirao, tražio smjenu guvernera Vujčića, T. Orešković odgovara: “KAD BUDEM IMAO SVE INFORMACIJE, UKLJUČIT ĆU SE U TU RASPRAVU”.

No, dakle, od gospodina Oreškovića, mogućeg premijera, ne očekuje se da se “uključuje u raspravu”, nego da predlaže, da o svemu ima svoje mišljenje, da dobro  poznaje položaj institucija u Hrvatskoj i da diktira tempo Vladi, ako postane premijer. Sigurno je čuo da smo 2010. g. izmijenili Ustav RH, među ostalim i dio koji se odnosi na Hrvatsku narodnu banku. Tako smo ustavne odredbe prilagodili pravnoj stečevini EU (u okviru poglavlja 17 “Ekonomska i monetarna politika”) koja zahtijeva potpunu institucionalnu, funkcionalnu, osobnu i financijsku neovisnost središnjih banaka država članica. EU je u formi mjerila za zatvaranje poglavlja 17 dostavila zahtjev RH da uskladi svoj pravni okvir kako bi se osigurala potpuna neovisnost HNB u skladu sa zahtjevima pravne stečevine. Dakle, tražila se neovisnost središnje banke uz istodobno napuštanje odgovornosti HNB Hrvatskom saboru.

Na pitanje o tome ima li kakvu viziju svojih vanjskopolitičkih aktivnosti, Tim odgovara: “S guvernerom ću zajedno odlaziti na međunarodne konferencije gdje ćemo zajedno kao financijski stručnjaci slati pozitivne poruke o Hrvatskoj”. U kakvoj je korelaciji ta  izjava s ustavnima položajem HNB, mnogi će  znati i imati svoje jasno stajalište i mišljenje.

Na pitanje kakav je stav o žici na granici, o odnosima sa Slovenijom, kao osjetljivom dijelu vanjske politike, T. Orešković odgovara: “Moram se nešto bolje upoznati s problematikom” (?!). Treba reći  mandataru da o tome bruji cijela država mjesecima, da su se najveće političke bitke vodile  oko žice i izbjeglica pa je pravo pitanje što bi tek odgovorio da ga se pitalo je li Dublinski sporazum mrtav, kako to misli Pantovčak.

Puno je pitanja i dalje bez odgovora, iako se radi o notornim dvojbama hrvatske svakodnevice. “Čujte, još nije vrijeme za ćirilicu u Vukovaru jer su rane još svježe, ali s vremenom ćirilica će doći u Vukovar”. Odgovor za sve i ni za koga, odgovor da se nikome ne zamjeri, ali i ništa ne kaže. Tako se teško može voditi država jer se premijer neprekidno mora izjašnjavati i jer vremena za učenje što je problem u Vukovaru ili Dubici, nema.

I na kraju, jer vijesti sustižu jedna drugu, želim da gospodin Orešković što prije negdje komentira izjavu onoga tko ga je doveo kako će sve svjetonazorske stvari rješavati “lijevom rukom, u tišini”. Je li T. Orešković suglasan da se to rješava u tišini, lijevom rukom i jesu li zato njegovi odgovori u stilu “trebam se informirati, nemam dovoljno podataka”? Čuj!

U međuvremenu mediji javljaju da raste potrošnja antidepresiva. Budući da g. T. Orešković dolazi iz farmaceutske industrije, sigurno bi na pitanje što da popijem kad pročitam najavu o osnivanju megaholdinga znao nešto preporučiti, bez konzultacija.

I kako kaže u  “Livin’ La Vida Loca”: “uzela srce, uzela novac, mora da mi je podmetnula pilulu za spavanje… natjerat ću te da poludiš” (slobodni prijevod).

P. S. I, da ne bi bilo dvojbe: ako me g. Orešković pozove na kavu, odazvat ću se. To je dužnost svakoga tko je nešto radio u proteklih dvadeset godina i tko je iskusio kakav je to posao predsjednika vlade. Ipak, mislim da se to neće dogoditi budući da je sve što su radile vlade i stranka od 1999. do 2012. izbrisano sa stranica stranke koja je angažirala T. Oreškovića. Pa ovo pišem izbrisana ja. ČUJ!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s