Lupanje šakom po mozgu

Skanjujem se nekoliko dana ponovo prionuti blogiranju. Ne zato što ne znam što bih, ne zato što imam dvojbe, nego zato što me pojave  o kojima želim reći par riječi jednostavno preplavljuju, sustižu i potapaju. Poznati vam političari usporedili bi to sa tsunamijem, a ja ću se suzdržati jer mi puno gore asocijacije padaju napamet.

Danas ipak moram, poticaja je previše, a svi signaliziraju neizvjesnost političke i svake druge budućnosti jer količina nedosljednosti i licemjerja, koja je postala normalna pojava poput zraka koji udišemo, jednostavno zvoni i lupa po vratima zdrave pameti (i nije good, good za državu and people, što bi rekao dvojnik mandatara).

Kaže jučer Onaj Koji Nije Dolazio Na Posao (tviteraši koji me prate već znaju da je i to, za me, ime osobe koja je 2011. rekla da se neće kandidirati za čelnu stranačku funkciju i da mu to podmeće oporba) kako je Vlada 2011. imala rast BDP-a u dva kvartala… itd. Naravno, među onima koji za njim trče u zgradu, iz zgrade, u hotel, iz hotela, nema nikoga tko bi ga (zbog te koincidencije da se okitio perjem  tuđega rada i upornosti) upitao: a da zašto je onda osobu koja je vodila tu vladu kojom se sada hvali i koja je imala uspjeha jer je završila i pregovore za EU, šutirao i svu tu povijest izbrisao sa stranica stranke koju vodi?

No, isticanje uspjeha Vlade 2011. samo je povod za ponovo razgledati činjenicu da par desetaka sati prije glasanja o vladi u Hrvatskom (još ne državnom) Saboru, građani i građanke nisu zavrijedili znati tko će  zaista biti ljudi u Timovom timu koji će odlučivati o životu svakoga od nas. Onaj Koji Nije… kazao je upravo da će vlada, za početak, imati dva potpredsjednika, prvog i drugog, a da će ostalo dogovarati u hodu. I broj ministarstava će dogovarati u hodu i sve će dogovarati u hodu jer nema promjena zakona o ustrojstvu pa će i sva ostala obećanju ostati u hodu. Jer, dok se hoda, ne stoji se, a mandat ide pa je u hodu.

A hodat će se i dogovarati dok se bude hodalo i dok bude ljepila od vlasti koje će povezivati drvo i željezo, kako bi pjesnički kazao prvi pp. Tako će završiti i plaće od 9999 kn koje su obećali mostovci i sve drugo obećano uz smanjivanje broja županija, općina i gradova, u najboljem duhu potpisanog kod javnog bilježnika za dobivanje glasova dosljednosti gladnih birača.

Ali, sve to neće skinuti blaženi osmjeh s lica Bože P. koji je shvatio da o njemu i njegovima sve ovisi pa uživa u svojoj važnosti i sve mu je super i sve je za pet i to je to. Kad će ministri: to još moramo dogovoriti. Kad će program: ne želim izlaziti s određenim točkama programa. O ćirilici: ne bih htio izlaziti apsolutno ni sa kakvim komentarima. O ukidanju drugog mirovinskog stupa: konačni stav Mosta, taj stav se nije donio, mi to moramo usuglasiti s drugom stranom.

Taj stav da se “stav nije donio” može stvarno izazvati očaj. Zar Božo P. zaista ne zna da stav ili imaš ili nemaš? Ili ga imaš pa ga se bojiš iznijeti. Stav se ne usuglašava ni s kim, stav je osobno ili zajedničko stranačko viđenje problema ili ideje. Stav se ne dobiva u naslijeđe, stav se ne kompilira; stav nas razlikuje od drugih ljudi, a ljude od krpa i zakrpa. Zbog stava se stradava, zbog stava su ljudi umirali, trpjeli i gubili. Ljudi koji odgovaraju za državu moraju imati stav o svemu, a u Hrvatskoj, po novom, ni o čemu.

Jer, apsurdi su svakidašnja pojava s kojom se već mnogi mire. Učinit ću isto, kaže KGK na odluku Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa o pokretanju postupka u njenom slučaju. Kad već nije mogla lupati šakom po stolu odlazeće vlade i tražiti njenu ostavku (pa to nije u redu, rekla je u razgovoru novinarki RTL-a), odlučila je lupati po stolu Povjerenstva koje ima točno i precizno određene zakonske ovlasti. Jer, kako je rekla u Vukovaru, “preseljenje ide dalje”. Šaka se seli s institucije na instituciju, a institucije po Zagrebu (koji nije uvijek glavni grad RH, čuli smo). Vlada u zgradu koja asocira na jednopartijski sustav (ne zaboravite višestranačje), a stanari i stanarke iz “akvarija” Pantovčaka u Banske dvore, bliže narodu, samo ne u Visoku, kako je glasilo obećanje u kampanji koje  je narod zaboravio.

Na kraju, podsjećanje na mali jubilej: 21. siječnja točno je mjesec dana otkako je Željko R. u emisiji Otvoreno pokazivao potpis Bože P. kojim je, od sutra pp Vlade RH kod javnog bilježnika jamčio da neće ni jednoj strani dati većinu. No, to je bilo vrijeme kad se (samo) činilo da bi Božo mogao s lijevima. Željko R. pokazivao je ovjeren potpis i nadao se da potpisnik neće izigrati samoga sebe i bilježnika i da ćemo na nove izbore. No, od tada je prošlo mjesec dana, Željko R. je postao druga osoba u državi (zahvaljujući ignoriranju onog istog potpisa), Božo je zaboravio glavnu parolu “ili tripartitna vlada ili novi izbori”, a mi koji nismo ništa zaboravili spremamo se biti uvršteni u registre. Čini se da će samo izabranima biti dozvoljeno da javno kažu kako ljube svoj narod i svoju državu. Oni pak, koji će i dalje govoriti da je danas paradigma domoljublja da radiš, da dolaziš na svoje radno mjesto (i kad si zastupnik), da ne izbjegavaš plaćanje poreza, da ti se djeca školuju u Hrvatskoj, da se ne sramiš svoga podrijetla, da štitiš pravnu državu, već su dobili sve poruke o tome što je pametno i što nije pametno i kako će se smjeti misliti i govoriti što nas je volja samo u svoja četiri zida.

U međuvremenu, Jurkotić je nazvao sve koje je mislio nazvati, njegov šou tu staje. Što smo se smijali, smijali smo se.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s