Pa, nije burno

Slušala sam jutros pozorno razgovor s Tihomirom Oreškovićem, zvanim Tim, na Hrvatskom radiju (razgovor je očito snimljen jer se Tim neprekidno referirao na razgovore koje je obavio jučer govoreći: “Danas sam razgovarao…” a bilo je malo iza 8 sati). Ostala sam fascinirana i zalijepljena za stolac nakon tih pola sata razgovora, ali i prijevodom onoga što je rekao, na mnogim portalima.

Ono što, međutim, nitko ne može osporiti jest činjenica da je gospodin premijer nebrojeno puta spominjao “riforme” i “fokusirati” i da ni o jednom problemu, planu ili programu nije rekao ništa što bi mogla biti ozbiljna vijest, oblikovana bez razmišljanja o tome što je pjesnik a premijer htio reći i poručiti. Makar i između redova. O dojmu još: gospodin premijer je fokusiran na optimizam, a optimizam i ignoriranje, pa onda preskakanje skandala, gluposti, prijepora, podmetanja i prijevara, njegov su mač i štit. Tako će, uvjereno je rekao danas, četiri godine raditi, a onda povratak krupnom kapitalu koji nam ga je i poslao (ovo zadnje nije rekao ali se čita iz onoga “keep calm”). Zato Timu O. opet pišem pismo koje nikada neće pročitati, ali ja pismo moram napisati. Među ostalim i zato što mislim da svi predsjednici vlada zauvijek imaju obvezu brinuti se o nacionalnim interesima, pitalo ih se to ili ne pitalo. Dakle:

Poštovani gospodine Oreškoviću,

začuđena vašom bezbrižnošću jutros u emisiji Hrvatskoga radija, pišem vam ničem se ne nadajući, tek da konstatiram  činjenice. Ne tvrdim samo ja (a i tko me pita, reći će vaši najbliži u Vladi), ali najnoviji događaji u Hrvatskoj ugrožavaju nacionalnu sigurnost i  vode u bezvlašće u sigurnosnim službama a i šire. Uvijek je to opasno, a osobito u vremenima u kojima živimo. Unatoč tome, vi kažete danas da ništa “nije burno” i da ćete “u pravo vrijeme” donijeti odluku o ravnatelju Lozančiću. Ne smeta vam što ste presretanjem pisma s Pantovčaka u slučaju ravnatelja SOA-e poniženi porukom da je stvar gotova upravo u trenutku dok ste novinarima objašnjavali kako ćete o svemu, je li, tek razgovarati.

Vi kažete danas “u pravo vrijeme ću komunicirati” i da ste vi i KGK “partneri” pa ćete “surađivati” jer imate gospodarske kontakte s raznim ljudima po svijetu. Kažete još: “Ja neću naglo donositi odluke”, dok se afere valjaju ulicom, a u Saboru nema odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost ni bilo kakvog drugog nadzora nad tajnim službama. A ravnatelj SOA-e je na pola smijenjen na pola nije, a kad će konačno i hoće li, ne zna se. No, budući da ste za odluku hoćete li biti premijer imali samo tri sata, ne čudi vaša izjava kako nećete naglo. To ste dokazali i u slučaju Crnoja kojeg ste zdušno predlagali za ministra, a onda ga niste imali srca smijeniti. I u javnosti nikada niste rekli zašto je, po vašem mišljenju, Crnoja morao otići. Jako bi me zanimalo je li i za vas moralno i nemoralno dvojbeno i da je ministar morao otići samo zbog medijeske harange, kako ponavlja onaj koji vas je doveo. O Crnoji vi danas, gospodine Oreškoviću, samo usput (“to je iza nas, a ispred ekonomija”), ali ništa o tome da su “sve to bile laži i obmane”, kako reče vaš prvi do vas.

Gospodine Oreškoviću, vama, dakle, u toj polusmjeni ništa nije neobično. Vi ne propitujete koji je to zakon (i je li) prekršio g. Lozančić zbog kojeg je izgubio povjerenje, kako se navodi u presretačkom priopćenju s Pantovčaka. Ako se ogriješio o zakon, naime, morao bi  odgovarati. Ako je samo “izgubio povjerenje”, onda vam netko mora reći da to nije zakonska kategorija za smjenu, a i da su razlozi jasno u zakonu navedeni. I da to nije onda stvar vašega dogovora, nego smjena mora biti na zakonu utemeljena. Ako i vi potpišete razrješenje jer “nemate povjerenje” bit će to nečastan otpust, a vi biste morali znati što to onda znači za obavještajca profila kakav je Lozančić. Ako je razlog za nepovjerenje bilo čije prijateljstvo s hrvatskim gospodarom nogometa, onda i vi, gospodine predsjedniče Vlade, morate o tome imati neko svoje mišljenje. Npr., je li poželjno da se bilo koji predsjednik države intenzivno druži s ljudima koji vrijeđaju i ponižavaju druge, osobito žene, pa još i novinarke. Samo to, na primjer. (Sigurno ste informirani zbog čega je odstupio njemački predsjednik Wulff koji je poslije na sudu dokazao da nije bilo sporno nekih 72o prijateljskih eura. Ili mađarski predsjednik Šmit koji je dao ostavku kad se ustanovilo da je prepisao dio doktorata.)

Predsjednik Vlade morao bi imati svoje mišljenje o pojavama koje se reflektiraju na rad institucija pa i na presretačka pisma bez presedana umjesto zajedničke odluke koja bi bila promišljena i dogovorena. Vi biste, dakako, gospodine Oreškoviću, morali imati i mišljenje o stavu HNS-a koji javno najavljuje nepoštivanje zakona koji je donio Hrvatski sabor (pa zamislite sličnu situaciju u Kanadi).

No, ako i vi potpišete razrješenje i nečasni otpust ravnatelju Lozančiću (a vi očito nemate drugog izlaza pa sad samo kupujete vrijeme kako ne bi ispalo da ste poniženi i zgurani pred zid jer ste ipak, je li, hrvatski premijer), kako ćete zajedničkim snagama imenovati novog ravnatelja SOA-e kad vam Ustav nalaže da prije toga morate dobiti mišljenje Odbora za nacionalnu sigurnost koji nije konstituiran jer oni koji su vas doveli ne žele na čelu tog odbora bivšeg ministra unutarnjih poslova jer je on bio grub s esdepeovcima u SDP-u?! (Onako usput, taj je bivši ministar a sada zastupnik kao plaha srna odustao od dizajna automobilskih tablica bojeći se da mu opet ne dobace u lice kako ne voli Hrvatsku. A jesu.)

Ipak, vi u činjenici da ne postoji i ne funkcionira saborski odbor važan za nacionalnu sigurnost ne vidite “ništa opasno” (citat današnji) jer “stvari će ići naprijed” (opet citat). Međutim, svako gibanje “naprijed”, kao što znate kao vozač i pješak, ne mora nužno voditi u pravome smjeru jer može završiti i na rubu provalije. A i šire, i dublje.

U vašem obraćanju javnosti čuli smo danas i da “ćemo skoro komunicirati ministra za branit(eljstvo)elja” i da je ministar kulture “uvjereni antifašist” a “ovi komentari o njemu su izvan konteksta”. Znači, ni taknule vas nisu poruke koje dolaze iz institucija poput Centra Simon Wiesenthal ili od slavnoga Pascala Brucknera koji je u Zagrebu rekao ovih dana: “Zbog Hasanbegovića Hrvatsku se opet povezuje s ustaštvom”. Neobično je to, jako neobično gospodine Oreškoviću da od Hrvatske činite otok o čije se hridi razbija sve što doplovi do njenih obala. Jer, Hrvatska nije otok nego članica Europske unije kojoj su stupovi vladavina prava, mir i stabilnost. Sjetite se tko su bili utemeljitelji EU i koliko je i zašto stabilnost važna za funkcioniranje svake države.

A stabilnosti nema, ma koliko nas  uvjeravali da će vaše “Vijeće za suradnju pojačati kvalitetu zakona” i “imaš stručnjake koji predlažu ajdeje”(!). Iako je Vijeće, čuj, paralelni sustav koje će vama  servirati gotova rješenja umjesto da o svemu odlučujete kao premijer s ministrima na užem kabinetu Vlade.

Na pitanja o teritorijalnom preustroju (jer je to bilo Mostovo obećanje u izbornoj kampanji) kažete da vam to “nije fokus” , o novom zapošljavanju u državnoj upravi “neki rizorti trebaju povećati zapošljavanje”, o sindikalnim zahtjevima za povećanje plaća “sve smo stavili na stol i uvijek ćemo sve staviti na stol” i da “za sad su na stolu” (a kod nas u Hrvatskoj kaže se da što je na stolu je ponuđeno pa se može uzeti). O prodaji imovine kažete da treba prodati “ono što nije strateško” (ali ne znamo što je za vas strateško), o vinjetama da je to “model”, ali da treba vidjeti “sve opcije”. I da, rekli ste još, o tome što vaša dva stupa, dva neravnopravna potpredsjednika, ne misle isto baš o problemima sa SOA-om, kako je “ovo demokracija” i da “svatko može imati svoj stav i mišljenje”! Istina, ali opcije s različitim stajalištima o tako krupnim pitanjima kao što je nacionalna sigurnost ne mogu usklađeno donositi odluke jer nemaju isti program pa onda proizvode metež.

I eto, tu je ta kvaka, gospodine Oreškoviću. Nemate program za vođenje države. Ona prazna stranica na Power Pointu ostala je prazna, a vi je pokušavate popuniti simpatičnim smješkom i smiješnim konstrukcijama zbog nerazumijevanja hrvatskoga jezika. Vi i danas kažete “ja sam odrastao u Kanadi” i da se “mi  moramo više fokusirati na budućnost a ne na prošlost”.

Učestalo  ponavljanje te fraze ne može nas utješiti jer baš vi, gospodine predsjedniče Vlade, odabirom i nekih svojih ministara, uporno nas vučete u prošlost. Još više od budućnosti, vjerujte, zanima nas sadašnjost u Hrvatskoj u kojoj se savjetujete s poznatim odvjetnicama (osumnjičenih i optuženih) oko prošlosti nekih vaših ministara, umjesto da koristite “resurse” vladinog Ureda za zakonodavstvo koje ionako nema posla jer vaša vlada ne donosi zakone. Jedan ste uputili u proceduru pa povukli, a o drugom, nomotehničkom, nije se mogao očitovati nadležni saborski odbor (koji ima predsjednika) jer vaš ministar nije na odbor došao. Bavio se važnošću  stiropora u svakidašnjem životu hrvatskog gospodarstva.

Na pitanja o smanjenju duga i deficita odgovarate, gospodine Oreškoviću,  kako je sve na stolu. Vrijeme je da saznamo što ćete i kako odrezati u proračunu koji je najvećim svojim dijelom zadan i da precizno kažete kakva je vaša vizija 2016. godine dok vam pod prozorima prosvjeduju već i operne hrvatske dive, a prijatelj vaših prijatelja, baš pravi glumac, također pod prozorom grmi: “Bez lustracije nema Kroacije!”

I na kraju, dirnulo me što ste i danas u razgovoru za Hrvatski radio opet izrekli komplimente Hrvatskoj koja je “sjajna zemlja”. Kao što ste došli, tako ćete opet jednom otići na posao u nekom novom dijelu svijeta, a u CV-u će vam pisati da ste bili premijer jedne države članice EU i to će se lijepo vidjeti. Većina nas ovdje ćemo zauvijek ostati, i mi i naša djeca i djeca naše djece. Zato nama nije svejedno.

P. S. Završavam  tekst kad na Twitteru osvane najava novog broja jednih novina (s oproštenjem, pišu oni neke članke i ćirilicom). A tu piše da se vaš ministar kojeg ste i danas zastupali kao antifašistu fotografirao s nekom kapom. Ne usudim se napisati s kakvom kapom jer ne znam kako ćete ga i dalje promovirati kao osvjedočenog antifašistu. Ako je to istina, i kad se sve naprijed napisano zbroji i oduzme, ovo bi trebalo biti zadnje pismo koje vam pišem kao premijeru.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s