O najzaslužnijima i ostalima

Na dan kad ovo pišem, hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji još uvijek nemaju svoga ministra. Osobu kojoj bi mogli pisati, žaliti se, moliti pomoć ili pak, protiv te osobe, muške ili ženske, prosvjedovati. Apsurdno je da šator pred Ministarstvom branitelja i danas stoji, a da ključne osobe koja bi im mogla reći kako više nema razloga za prosvjedovanje jer su “oba pala” i da idu doma, nema. Pa ispada da je šator tamo još samo protiv još uvijek aktualne zamjenice ministra koja je ostala iako su njenu smjenu tražili, a ona politički nadživjela i ministra i sve druge ministre, iako je bila jedna od troje koje u šatoru nisu htjeli ni vidjeti ni čuti. Nevjerojatno je da sad baš ta esdepeova zamjenica nepostojećeg ministra, nije smijenjena i da je ova Vlada i dalje tretira kao nekog tko može sudjelovati u krojenju proračuna ministarstva za 2o16. godinu ali i projekcija proračuna za slijedeće dvije ili tri godine. Iako su prosvjednici baš nju targetirali kao jedno od zala koje se mora odmah ukloniti. A možda ona ni u čemu ne sudjeluje, možda samo tamo i dalje prima plaću kao zamjenica nepostojećeg ni lijevog ni desnog ministra?

Tko zapravo razgovara iz Ministarstva branitelja s ministrom financija? Tko poznaje probleme branitelja pa s ministrom Marićem može voditi bitku oko proračuna? Ili su branitelji prepušteni na milost i nemilost ministra financija koji se braniteljima nikada nije bavio i o njima nikada nije skrbio? To, naravno ne znači da g. Marić ne poštuje branitelje. Dapače. To što hrvatska Vlada i dalje nema ministra branitelja, znači samo da Vladi u cjelini na čelu s premijerom Timom Oreškovićem ta činjenica nije osobito važna. Imaju oni prečeg posla od razbijanja glave što Vlada još uvijek nema jednog člana tima. I to ne bilo kojeg člana tima! Pa je Tim na čelu krnjeg tima. Ali nas uvjerava da odlično igra utakmicu bez jednog igrača što je teško zamislivo bez obzira o kojem bi se npr. sportskom timu radilo. (Ako ne vjeruje, neka pita braću, nogometne i uopće sportske eksperte i drage prijatelje.)

Otkako se u Hrvatskoj biraju vlade nikad se nije dogodilo da neki ministar ode prije no što je pravo i sjeo u fotelju i prije nego što je na stol poslagao fotografije dragih osoba. I da pri tom izazove toliko gnjevnih rasprava koje prate najnevjerojatnije činjenice iz njegove biografije. Morao je otići jer je bio pretežak teret iako ga onaj koji ga je doveo i dalje brani gnjevno i neargumentima pred kojima bi pokleknuli i najveći zagovornici istine. No, neosporno je da o razlozima povlačenja brzopoteznog ministra na pričuvne položaje premijer, koji ga je u Saboru predložio, nije rekao ni jedne jedine reformske rečenice. Iako ga je baš on predložio unatoč Crnojinom programu registara izdajnika, najavama lustracija i zahtjevima za znatno povećanje proračuna.

Prvi koji je morao otići, bio je, dakle, baš ministar branitelja. Hrvatskih branitelja. Za čiju se časnu dužnost morao birati najčasniji i najhrabriji. Tri tjedna nakon njegovog odlaska, hrvatski branitelji i dalje nemaju svoga ministra. Jer to tako hoće Tim i cijeli njegov tim. Onaj koji je odlučivao o svemu, prvi do Tima, kazao je neki dan da priznaje da je kriv i da će sad, brzo, odmah, on o tome odlučiti (ne Tim). Rijetko kad se smije, a tad se baš smijao jer mu je to baš bilo smiješno.

Iako je prvi put i iako se to nikada do ove administracije nije događalo, činjenica da u hrvatskoj Vladi nema ministra hrvatskih branitelja ne bi možda bila do te mjere šokantna, da velik dio onih koji su skrpali vlast nije glasove birača ubrao baš na verbalnoj brizi za branitelje. Obećavalo se da će prestati progon onih koji su najzaslužniji za Hrvatsku, proklinjalo sve one koji nisu dolazili u šator i jamčilo pravedan i domoljubni odnos prema svima koji su branili Hrvatsku. Šator su pohodili političari i političarke zaklinjući se da će sve biti bolje kad oni dođu, ali nitko nije rekao kako se razmišlja o ukidanju ministarstva kao završnog čina te brige i takve skrbi.

Ali eto, i o ukidanju ministarstva se govori. Jedan od lidera D. k., Ćorić (to je onaj koji je Ruži T. pisao poruke kakve samo najmanji muževi mogu pisati i izgovarati ženama koje žele poniziti), rekao je neki dan na HTV 4 “to ministarstvo je viška”, govoreći o Ministarstvu branitelja. Kratka povijest najnovijeg vladanja je pokazala da su udarnici poput Ćorića i Tepeša glasnogovornici koji hodaju s probnim balonima, puštajući ih da lete i ispituju teren. Njih veseli, a šefovima korisno. (Tad je još rekao “mi nismo ljepši ali smo sposobniji” i da je s pajdašem Darinkom K. “kao Zemlja i Mars”, ilustrirajući tako jedinstvo i zajedništvo, plan i program vlasti koju predstavlja.) Onda smo navečer, taj isti dan, čuli da se o Ministarstvu branitelja kao višku razmišlja i u ostalom dijelu vlasti jer nam je to priopćila izvjestiteljica jedne TV koja je dobro i predobro upućena. Za šest mjeseci, kazala je, moglo bi se dogoditi da se Ministarstvo branitelja ugasi. Jer se o tome razmišlja, kazala je ona. A nitko je nije demantirao iako se radi o TV gdje “njih” tretiraju “kao luđake” (citat).

Pokušala sam zamisliti (malo osobnog jer je ovo moj blog, ne?) što bi se dogodilo da sam kao premijerka najavila moguće gašenje ministarstva koje mora skrbiti o braniteljima. Zbog ušteda, kako to predlaže pa povlači Strenja-Linić. Pokušala sam zamisliti kakve bi reakcije izazvala bilo čija najava gašenja Ministartsva branitelja i ignoriranje činjenice da u Vladi i dalje nema ministra branitelja. Letjelo bi perje, mnogi bi zazivali ostavke svih koji mogu dati ostavke, reagirali bi stožeri, organizirali bi se prosvjedi.

No, vremena su se promijenila. Poneka jedva vidljiva reakcija, poput one udruge branitelja iz Knina, ne čini proljeće. Šute i razni odbori za branitelje, ne javljaju se najglasniji predsjednici udruga. Šuti HVIDR-a pa se zato javljam ovim skromnim prosvjedom kao počasna predsjednica HVIDR-e. Da, davnih godina dobila sam tu titulu, ali me, nakon izbora u stranci (!) 2012. više nikada nigdje iz te udruge nisu zvali. Iako to nisu bili izbori u HVIDR-i, a titulu počasne predsjednice mi nisu uzeli. Dapače, 2011. predložili su me bivšem predsjedniku Josipoviću za visoka državna odlikovanja koja mi on, jasno, nije dodijelio.

Bez svake šale i ironije, nerazumljivo je i bez presedana ignorantsko ponašanje hrvatske Vlade prema hrvatskim braniteljima. Ali je nevjerojatna i činjenica da zbog najava ukidanja ministarstva i nećkanja oko izbora ministra s Pantovčaka nitko ne lupa po stolu Oreškoviću. Jer je puno važnija smjena koja već četrnaest dana poput duha lebdi nad Banskim dvorima, od imenovanja ministra hrvatskih branitelja. Iako je šator mnogima bio drago mjesto i utočište, a braniteljima se u kampanjama obećavalo da će se svi njihovi zahtjevi rješavati dok se ne riješe. Uključujući i donošenje Ustavnog zakona o pravima hrvatskih branitelja koji više nitko i ne spominje.

A i zašto bi kad o tome više nitko ništa nikoga ne pita. Izbori su prošli.

Oglasi

2 thoughts on “O najzaslužnijima i ostalima

  1. Gsp. Kosor,
    Znam da ste bili Ministrica Branitelja i da vam je to emotivna tema.
    Ali na žalost se ne slažem s vašim zadnjim blogom. Ne iz razloga što ne smatram da branitelji ne zaslužuju naše poštovanje i brigu za sve što su ućinili za nas, zaslužuju, pogotovo invalidi. Međutim u svijetlu događaja u zadnjih godinu dana na zalost u očima obićnog puka su poćeli pomalo gubiti amo reći vjerodostojnost. Od ljudi koji su za ovu državu bili spremni dati doslovno sve, svojim stavovima se pokazuju kao ljudi koji brinu samo za svoja prava i povlastice. Dok ljudi svakodnevno kopaju po smeću trazeći plastićne boce i ne samo to, dok vas na ulici zastavlja srednjovjećna gospođa ponizno tražeći da joj kupite kilo kruha oni su se pretvorili od ljudi koji su bili spremni dati sve za domovinu u ljude koji traže sve. A pored toga neki “glasnogovornici” su se bez imalo stida svrstali uz jednu politićku opciju, proglašavajući novi rat protiv svakoga tko ne misli kao i oni, kao da ljudi koji su branili našu zemlju nisu bili svih mogućih varijacija i boja, bili su iz naroda, za narod, zato smo i pobjedili. Sada su radi pojedinaca jednostavno su od pozitivnog, postali negativan trend u oćima ne samo obicog puka, već i suboraca. Jer ovaj smijer ne podržavaju svi branitelji, dragovoljci, invalidi domovinskog rata, ali ovi najglasniji uz pomoć, na žalost moralno sumnjivih individualaca vuću na svoju stranu. Iz toga razloga gospođo Kosor su izostali prosvjedi raznih udruga, jer su i njihovi ćlanovi razočarani ponašanjem galamđija i jednostavno žele smo živjeti dostojanstveni i slobodni život za koji su se i borili, i donekle uz svoj trud i htijenje uspjel i izgraditi, a ne biti uvućeni u neke Igre Prijestolja.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s