U zdrav mozak – daleko je 2012.

Prije dva dana je Vlada Tima Oreškovića proslavila mjesec dana vladanja. Puno je komentara o tome napisano i izrečeno (u Otvorenom na HRT-u bilo je i puno lijepih riječi uz taj jubilej), pa sam odlučila da o mjesec dana koji su, uz stanare Banskih dvora, promijenili i puno političkih vizura, neću pisati. No, već danas, drugi dan nakon tih prvih mjesec dana pišem, a sustižu me vijesti koje djeluju gotovo izmišljeno. Kao da sanjam, kao da se ovo ne događa, kao da sam u komediji zabune iz koje prijete bune.

Javljaju se jučer poslijepodne reporteri iz mog rodnog Pakraca, a pred njima poznata slika: ministar Hasanbegović bježi pred novinarima, oni za njim, mikrofoni se sudaraju ali ni jedan snimatelj, srećom, ne pada na asfalt. Slika zapravo ista, ali drugi povod. A isti. Internetom kruži nova “zgoda” koju neće komentirati ni prvi pp, ni drugi pp, ni premijer, sva trojica ali svi oni iz različitih razloga. Premijer je uvjeren kako mu je ministar kulture uvjereni antifašist, prvi pp podupire sve što je ministar rekao, a drugi pp ne zna što bi mislio pa radije šuti. I ne potpisuje ništa kod javnog bilježnika.

Na jučer otkrivenoj snimci iz 2012. kratkotrajni ministar kulture teško žali i spominje “najveću nacionalnu tragediju i poraz iz ’45.” Govor, izjava, koja poništava Izvorišne osnove Ustava Republike Hrvatske: “(…) u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju Drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.)… Izvorišne osnove stalno citiram baš zato što je malo poznato kako ih je pisao osobno dr. Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik na kojeg se mnogi pozivaju i iza kojeg se mnogi skrivaju.

Apsurdno je to, da. Ministar koji je ustaše nazivao herojima i mučenicima, ali su mu to otpisali na mladost, 2012. (kad više nije bio tako mlad, mlad) tugovao je nad “nacionalnom tragedijom” i tako u govoru oduzeo pobjedničku stranu hrvatskom narodu u drugom svjetskom ratu. Kakvo pravo bi imao bilo koji ministar oduzimati nam pobjede pa makar i kao visoki izaslanik Pantovčaka u Pakracu koji na pitanja o novootkrivenoj snimci od prije tri godine odgovara: “Nemam komentara”.

Mnogi građani (ili državljani kako je uputno govoriti) nemaju više komentara na sve što se događa, istina. Tim Orešković se u mjesec dana svoje vladavine preporodio, vrckav je, priča viceve, propituje tko gleda “U zdrav mozak”. Imamo premijera koji glumi Jurkotića koji pak glumi premijera. Tim O. se iskreno smije kad viče “good, good, good” i kad najavljuje da će dovesti u Vladu osobu koja će “povezati ministre” da rade. A što će raditi premijer koji je imao samo tri sata za odluku da postane premijer jer se slučajno zatekao u Zagrebu u vrijeme božićnih blagdana?

Nije smiješno kad se javno hvali da mu treba još netko tko će koordinirati ministre umjesto da to radi baš on, premijer koji je za to plaćen. To je njegov posao, to je posao premijera, to tako piše u Ustavu pa premijer mora nadzirati i povezivati makar i usput upoznavao ministre o kojima nikad prije ništa nije čuo ni znao .

Kad su ga na povratku iz Londona obavijestili da mu je stvarni šef odabrao ministra branitelja, Tim je kazao kako se već “nekoliko puta” upoznao s Milijanom B. i kako će oni “sjesti dole” i “imati diskusiju“. O čemu će imati diskusiju nije rekao. Pa dok se on priprema “sjesti dole”, iz MUP-a je došla informacija kako će se provesti novi postupak oko diplome koja je 7o posto prepisana. To je ministarstvo, inače, dio hrvatske Vlade koju vodi Tim Orešković ali on kao premijer ne zna ni da su mu dodijelili novog ministra ni da taj ima problem s prepisanom diplomom ni da je o tome već bilo govora i na sudu, a ne zna ni kakve MUP ima veze s tim. Mostovci (koji drže MUP, čuj!) o toj zgodi šute, samo šalju poruke preko medija da će oni nešto učiniti ako se bude nešto dogodilo i to se utvrdilo iako je to o plagijatu utvrdio već i sud.

Ništa od toga nije uzrujalo prvog ministra, on se baš zabavljao sjedeći uz medijskog vlasnika i tumačeći nam kako mijenja klimu u Hrvatskoj i uspoređujući odnose socijalnih partnera s brakom u kojem nije uvijek sve “fifti -fifti”. Razgalio se pričajući kako je u Londonu briljirao svojim engleskim (koji mu je prvi jezik) pa su ga i TV urednici pohvalili kao šarmantnog i zabavnog (iako dopisnik “Večernjeg lista” iz Bruxellesa jučer napominje da je glasnogovornica Vlade prekidala Tima O. kod svakog odgovora, a da je on odgovarao i što ga se nije pitalo).

Nije mi smiješno što je imenovana samo jedna zamjenica ministra i to onog koji žali za gubicima 1945. a i ta si je uz plaću prije isplaćivala honorare. Nije smiješno što potpredsjednici Vlade, prvi i drugi, nemaju nikakvog stvarnog posla jer nemaju portfelja, a premijer najavljuje nekog novog u Vladi šefa koji će nadzirati ministre. Nije smiješno, dakako, što iz Vlade nije u Sabor otišao ni jedan relevantan zakon pa zastupnici drndaju po starim izvješćima umjesto da donosi zakone o smanjivanju broja ministarstava, agencija, smanjivanju plaća dužnosnicima, sve kako je obećano u kampanjama i pri potpisivanju sporazuma o suradnji koji nije koalicija, jasno.

I da, nije mi smiješno što u hrvatskoj Vladi nema ministra branitelja i što su mnogi potencijalni kandidati odustali i ne daju od sebe znakove bilo kakvog političkog života. Nije smiješno, baš mi nije, što konačno izvučenog kandidata za šefa Ministarstva branitelja ne predstavlja javnosti premijer nego onaj koji je premijera za ruku doveo na Pantovčak i dogovorio mu status mandatara.

Ustav daje samo premijeru ovlast da ministre predlaže Hrvatskom saboru i da ih razrješava, bez da ikoga pita za mišljenje i za zdravlje. Tako je naš premijer i kanadski državljanin trebao učiniti i u slučaju najkraćeg ministra Crnoje kad se javnosti zacrnilo od afera, a on, najvažniji političar u državi, čekao i čekao prijevode zakona i propisa uz tumačenje najpoznatijih odvjetnika koji brane jednog drugog bivšeg stanara Banskih dvora. Kao što nije smiješan rašomon oko toga je li Vlada platila tim odvjetnicima, kako tvrde, ili im nije platila jer oni to nisu tražili, kako jedno od njih tvrdi u nekim novinama. I zašto su u to vrijeme otkazali dolazak na sud, na ročište u važnom predmetu pa time potpomogli učinkovitosti sudovanja.

U međuvremenu, dok se premijer javno raspituje kome je smiješno što jedan zabavljač mnogim poznatim osobama udara u zdrav mozak predstavljajući se kao Orešković, šef obavještajnog sustava i dalje je jednom nogom u SOA-i, drugom na cesti. Tim O. tri tjedna nas uvjerava da će odlučiti, iako svi znamo da je odluka pala u furioznom pismu koje ga je ponizilo pa sad usamljeni premijer mora spašavati Tima O. Odugovlačenjem. Da što više zaboravimo i da odmahujemo rukom kad nam se više ne bude dalo komentirati…

Za to vrijeme čujemo poruke Vladi kako se treba maknuti “od praznih riječi i okrenuti reformama” pa bi to zvučalo kao mudra politička poruka da je ne šalje osoba koja nije prešla s riječi na djela i ostvarila bar jedno predizborno obećanje. Npr. o preseljenju.

Možda bi razloga za smijeh moglo izazvati ublažavanje prijetnji lustracijom kad to ne bi bio dio prije par mjeseci predstavljenog Manifesta i kad svakidašnji govori o onima koji vole i ne vole Hrvatsku ne bi već bila svojevrsna lustracija na djelu. Utješno je, da, kad politička zvijezda u usponu, pp Sabora Tepeš, tvrdi da lustracija neće biti “lov na vještice” . Naravno, vještice ne postoje. Lustracija je lov na ljude.

Dok pišem ovaj tekst, osvanula je i nova vizura o onima koji će odlučivati o sudbini države još neko vrijeme. Izvjesni Ivan Kirin, zastupnik, član D.k., nakon što je odradio nešto preko reda na sudu, pitao je građanku koja se bunila u redu zna li ona tko je on. “Moje ime i prezime svi znaju”, kazao je.

Nismo znali, sad znamo, a bolje da ne znamo. Jer će taj i takav uvaženi zastupnik Kirin odlučivati o proračunu, o sudbini države i svih građanki i građana u nekom redu ili bez reda. On će odlučivati hoće li se uzeti sredstva za zapošljavanje mladih da bi se uložilo u predizborno obećanje (bez stvarne analize) jednog političara, ili se neće ništa nikome ni uzimati ni davati. On je vlast i to je jasno dao svima do znanja.

Za to vrijeme oporba se zabavlja po Faceboocima, a šef im putuje Hrvatskom vodeći svoje političke ratove. Kao i prvi pp Vlade kojem se nitko ne usuđuje protukandidirati ni reći javno da nije postao premijer.

Hrvatski zastupnici iz velikih stranaka u EU parlamentu, za to vrijeme trče europski krug i o hrvatskoj svakodnevici se ne izjašnjavaju. Kako bi rekao Tim O., hrvatski premijer na privremenom radu u Hrvatskoj: Keep calm! 

Oglasi

2 thoughts on “U zdrav mozak – daleko je 2012.

  1. Na našu veliku žalost, sve napisano stoji. Da citiram Velikog Alberta: “Svemir i ljudska glupost su beskonaćni, iakonza ovo prvo nisam siguran”. Ali i taj čovijek bi biobnepodoban sadašnjoj vlasti radi svog porijekla. Ovo je vlada nojeva s glavom u pijesku, samo će narod platiti cijenu na kraju.

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s