Kadrovska osvježenja

Vremena su kad bi se moglo danonoćno pisati i govoriti. Jer se događa svaki dan, svaki sat i ono što nije viđeno nikad prije, u najnevjerojatnijim pojavnim oblicima. Ima li smisla pisati? Ima. Za šest mjeseci činjenice koje nižemo svi mi koji pišemo bit će još nevjerojatnije pa ih zato treba od zaborava zaštititi. Je li to pametno? Iskusni kažu da nije. Zbog prijetnji i uvreda. Zato dobrodušni savjetuju šutnju i sklanjanje dok se tsunami ne ispuše ili dok se ne ukaže kakva uvala u koju se moguće skloniti. E, ali, ako se svi sakriju uz parolu “ili se pokloni ili se ukloni”, kako ćemo se gledati u ogledalima očiju skromnih ljudi koji jedva preživljavaju i pitaju što nam se to događa.

Četvrti je dan mjeseca ožujka, a Vlada Republike Hrvatske i dalje ne radi u punom sastavu. Iako su na vlasti svi oni koji su se proglasili najvećim domoljubima, ova VRH nema u svom sastavu ministra hrvatskih branitelja. Da, o tome sam već pisala, da, o tome pišem svaki dan, da, to je nevjerojatna činjenica. Zbog te, pak, činjenice ni premijeru ni potpredsjednicima ove vlade nitko u hrvatskoj javnosti ne spočitava da ne vole Hrvatsku i nitko im ne broji nedomoljubna krvna zrnca. Što je dobra novost, iako se i dalje o ministru branitelja ne mogu dogovoriti, a onog ministra iz prvog pokušaja nitko se više i ne sjeća. Zaštita branitelja i njihovog dostojanstva bila je poruka svih poruka onih koji danas vladaju, od Pantovčaka do Banskih dvora. Na potpori šatoru pred Ministarstvom branitelja gradile su se najvažnije političke poruke, a zapovijed da oba moraju pasti prihvaćena je kao svojevrsni politički program.

Naravno, neosporno je da su branitelji najzaslužniji za slobodnu Hrvatsku. Kao ministrica hrvatskih branitelja, ali i prije i poslije tog mandata, upoznala sam tisuće nevjerojatno hrabrih mladih ljudi koji su branili Hrvatsku dok su bili izuzetno mladi, neki gotovo djeca. Mnogi su izgubili zdravlje, a kad su se vratili s ratišta njihovih radnih mjesta nije bilo, izgubili su godine za školovanje, mnogi su izgubili obitelji, prijatelje, mnogi su postali invalidi. I naravno da zaslužuju ministarstvo koje će objediniti brigu o svim njihovim problemima pronalazeći najbolja rješenja kako bi se osjećali uključeni u društvo. Zato je potpuno neprihvatljiva politička stvarnost u kojoj u VRH nema ministra koji bi štitio tu osobito osjetljivu populaciju, dok se prvi i drugi potpredsjednik Vlade međusobno gađaju po pressicama praveći se nevještima i vodajući nas sve oko političkog stola izjavama pa mi smo u dnevnom kontaktu”.

Drugi pp Vlade, kojeg nije nigdje bilo danima, dapače, na ničim izazvanom izvanrednom obraćanju novinarima je rekao: “Ministarsvo branitelja nije pod Mostom”, opravdavajući tako sporost, neodlučnost i nekompetentnost, kao da se to što branitelji nemaju ministra njega, kao drugog pp baš ništa ne tiče.

Relativizirajući činjenicu da u hrvatskoj Vladi i dalje nema jednoga ministra, Božo P. nas je, međutim, izvjestio kako “ministri dođu ako ih se zovne”, utvrdivši da postoje koordinacije u Vladi (koje oduvijek postoje) i da on tom jednom koordinacijom koordinira. To je Koordinacija za društvene djelatnosti i ljudska prava (koju sam i sama dugo vodila) u koju bi spadala i prava branitelja i članova njihovih obitelji. Božu P. ne grize činjenica da je proračun za branitelje smanjen, ali to ne smeta ni prvom pp ni bilo kome drugom u D. k., uključujući i samog premijera koji se prigodno često zakune i u braniteljsku populaciju.

Nitko ne komentira upozorenje iz Europske komisije koja savjetuje da se braniteljske naknade usklade s običnim socijalnim naknadama za koje se primjenjuje imovinski i dohodovni cenzus s glasnom porukom da su braniteljske naknade nepravedne. Gdje je ministar koji bi odjezdio u Bruxelles i otvorio raspravu s kolegama u sjedištu EU pa se vratio u Zagreb i sazvao pressicu? Zašto se o tome nitko nije izjasnio na kakvoj konferenciji za novine u Vladi Republike Hrvatske, što bi bilo u skladu s parolama koje smo slušali u kampanjama o tome da se više nikome neće dozvoliti “ponižavanje branitelja”.

“Malo nas je omelo sklapanje proračuna”, zborio je Božo P. na presici, a onda je kasnije, u emisiji Veto istog dana, žestoko zaštitio ministricu rada i mirovinskog sustava koja je rekla da ona ne zna kako se puni proračun. Drugi dan je dodala da će sve to o proračunu naučiti do kraja mandata. Logično je, dakle, da osoba koja je najodgovornija za više od 41 mlrd kn proračunskog novca ne zna odakle taj novac. Nije bila sasvim sigurna ni odakle silni novac za mirovine. Na tome joj je Božo P., drugi pp Vlade, čestitao iako se ne mogu sjetiti ni jednog ministra u svim prošlim vladama koji nije znao kako se i iz čega puni proračun, što su prihodi a što rashodi.

Vlada stručnjaka trebala bi, prema svemu što smo čuli i vidjeli, biti vlada u kojoj će se učiti što su zakoni, funkcioniranje sustava, suradnja i tome slično. No, tako nije moguće raditi i voditi državu. Teška su vremena, nitko ne zna kako će i gdje izbjeglička kriza eskalirati, a u Vladi imaju različita mišljenja i u pogledu slanja vojske na granice. Ministar unutarnjih poslova govorio je da to policija može sama, pa su ga sustigli zahtjevi za slanjem vojske na granicu (a proračun za vojsku manji nego ikada), njemu se spočitnulo sve što je radio u JNA još u jesen 1991., pa mu je prvi pp poručio da mu je nadređen i da će se smjenjivati u MUP-u i da Orepić ima slušati. Ministar unutarnjih poslova onda je drugi dan podsjetio na Zakon o Vladi i tko po zakonu kome odgovara pa time jasno poručio da nije impresioniran porukama šefa koji mu nije pravi šef jer je pravi šef Tim O. koji takve napetosti ne komentira jer misli da to i nije njegov posao. Iako je formalni šef. Pa su na kraju svi promijenili zakon kako se i najavljivalo i poslali ga u Sabor na odlučivanje.

Dokazati javnosti tko je kome šef, to je glavna i osobita zadaća političara na vlasti na svim brdima glavnoga grada. Formalnom premijeru prvi do njega (ali prvi iznad njega), svaki dan poručuje da je u slučaju Lozančić vrijeme nepovratno iscurilo, gurka ga, negoduje i jasno daje do znanja da to tako s prvim čovjekom SOA-e više neće ići i da se imaju provesti “kadrovska osvježenja”. Naš Tim, pazeći da ga ne okrzne ni jedna prijetnja, smješka se u Berlinu, Bruxellesu i Zagrebu i ostavlja dojam prezaposlenog čovjeka (koji nije političar) zaokupljenog važnijim temama od ove iscrpljujuće stvarnosti, zbog čega za sigurnosni sustav i za ministra branitelja zapravo nema vremena.

No, stvari su puno jednostavnije i skroz vidljive i iz aviona: Tim koji je formalno na čelu tima pokušava stvoriti autoritet i pronaći klanac za izlaz iz klopki koje su mu drugi postavili kako bi svi politički vukovi bili siti i kako bi sve političke ovce bile cijele i na broju. Za izlaz bez većih žrtava i opstanak na čelu vlade stručnjaka i stručnjakinja.

U Hrvatskoj danas ne znamo što donosi dan a što noć. Zaziva se vraćanje služenja vojnog roka kako bismo dobili “čvrste i stabilne muškarce” koji bi se onda maknuli s ceste”, tisuće kulturnih djelatnika potpisima traži odlazak ministra kulture i prijem kod premijera (koji o tome nije rekao ni riječi), član D.k. traži resetiranje cijeloga posla (kao pritisak na Most), a turističku sezonu priprema i jedan od dužnosnika koji se proslavio porukom turistima koja, među ostalim (jer ono o majkama ne bih citirala), glasi i “mrš”.

E, sad. Zamislite što bi me snašlo da se, na kraju ovog svog malog uratka, obratim bilo kome porukom istoga ili sličnog sadržaja? Zamislite bilo koga u javnom prostoru koji bi na sličan način “komunicirao” s drugim ljudima? Ne možete zamisliti, jasno. Jer je to stvar kućnoga odgoja, svega onoga što su nas naučili kad smo bili mali, u vlastitom domu i što nikakve škole ne mogu nadoknaditi i nikakve funkcije kompenzirati. Kao što su nas doma naučili da kažemo: molim, oprosti, izvoli i da peremo ruke prije jela. Oni koji imaju vlast u svojim rukama jednostavno moraju biti pristojni ljudi.

P. S. Dok sam pisala, premijer se sastao s predstavnicima branitelja, obećao ministra idući tjedan i predložio da oni predlože svoga. Idući tjedan? Koji će to po redu biti idući tjedan? Zašto ne danas, kad se idući tjedan donosi proračun koji bi za branitelje trebao biti manji za 6,12 posto. O tome nismo čuli ni riječi. Ali smo čuli sve o kadrovskim osvježenjima na TV što je dokaz da se reforme nastavljaju i da nema potrebe za resetiranjem jer se ide naprijed. Dapače, stupa se i gazi.

Oglasi

One thought on “Kadrovska osvježenja

  1. Vlada stručnjaka? Teško da i najgorljiviji podbornici trenutne vlade ih mogu nazvati stručnjacima i zadržati Ozbiljan izraz lica? A možda i mogu, što ja znam koliko su ljudi daleko spremni ići prije nego priznaju pogrešku ili nestručnost? I što sunsve spremni uništiti u procesu? Neznam zašto se ćudimo ministrici koja nezna odakle joj dolazi novac za proračun i koja mrtva hladna izjavljuje da će naučiti do kraja mandata? Uzeći u obzir da je KGK nazad u klupi, zašto ne bi i ministri išli na neke tećajeve za svoj posao? Dodati malo i prava u taj zamišljeni tećaj ekonomije ne bi bilo uopće loše? Pa da nauče što su čije ovlasti, tko je kome šef, možda i što je toćno njihov posao? Siguran sam da uz pravilno obrazovanje će mo konačno dobiti vladu stručnjaka negdje u ljeto 2018. ako svi polože zadane ispite? Jer sad bi ih ipak zvao Vladom Većernje Škole, uz ispriku gospodinu Pervanu. Nije da nam je žurba? Nije da nam ekonomija diše na slamćicu, pošto je nos već odavno ispod razine vode, još od prijašnje reformske vlade.
    Iz osobnog, poslovnog iskustva kad netko zamisli u svojoj glavi da je nezamjenljiv, da se bez njega ne može, imaju samo dva moguća razvoja događaja. Da neko dotičnu napuhanu velićinu grubo spusti na zemlju ili da ako je ta osoba “nedodirljiva” iz bilo kojih razloga, da počmeš tražiti novi posao, jer nema tu sreće ni kruha, kokoš je već izgubila glavu, samo još trćkara okolo nesvjesna svoje situacije.
    Kad je ono prvi vlak iz Zagreba za München?

    Oko vojnog roka neznam što bi se pametno moglo komentirati? S ekonomske strane, ćista glupost, nema se novca. S strane gdje će to nam pomoći da bi dobili
    “čvrste i stabilne muškarce” koji bi se onda “maknuli s ceste”, suzdržavam se od smijeha i plaća u isto vrijeme. Svoj sam vojni rok odradio, da je to nekome od mojih tadašnjih kolega pomoglo da postanu čvrsti i maknu se s ulice? Teško. Ako si imao čvrstoću karaktera, vojska ju je mogla usmjeriti, ako si bio mekan prije će te slomiti nego išta, ali to je ipak pitanje za psihologe, što ja nisam. Ali volio bi otkriti jednu malu tajnu našim cijenjenim ministrima i ministricama…..najbolji naćin da se mladi maknu s ulice je da im se obezbijedi posao i mogućnost dostojnog življenja, uz dobro obrazovanje onako usput. Znam da je to pomalo revolucionarno i šokantno otkriće ali mogći bi ga probati i obezbijediti mladima posao za poćetak? Možda je to njima samima posao? Neznam, nisam stručnjak.
    To što će se mladi maknuti s ulice slanjem na par mijeseci u vojsku je uvreda na moju prosječnu inteligenciju. I što kad završe obavezni vojni rok? Zadržati ih u vojsci i postati nova Sjeverna Koreja, ili po starome običaju organizirati radne akcije? Samo bi ste morali promjeniti ime tom uratku, da bude podoban za sadašnju vlast.
    Možda napraviti od toga novi turistički hit koji bi odgovarao određenom stručnjaku u Ministarstvu Turizma?
    Neznam ali sve više se osjećam kao glavni lik Kafkina romana, a najgore je što me to uopće ne iznenađuje.

    Liked by 3 people

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s