U sto dana, bez broja megdana

Kad je, nakon tri sata razmišljanja, prihvatio poziv Domoljubne koalicije i Mosta da bude premijer i dobio na Pantovčaku mandat za sastavljanje Vlade, Tihomir Orešković obratio se “građevinama” i najavio da njemu ne treba sto dana za ocjenu njegova i rada njegove vlade. Htio je ostaviti dojam čovjeka koji zna i koji će pokretati planine (kako je za Josipovića svojevremeno rekla KGK).

Bila je to dalekosežna izjava, mudra u svakom slučaju. Jer da je Tim O. tražio sto dana poštede, sad bismo mogli navaliti na njega i reći: “Evo, sto dana je prošlo, niste napravili ništa.” To sad ne možemo reći jer je on sto dana izbrisao iz naše memorije kao odrednicu početka davanja rezultata pa iz Vlade govore kako je to još mlada družina koja se uhodava i da joj treba vremena. Sam premijer to rado uspoređuje s brakom pa s dječjim bolestima i djeluje kao najoptimističnija osoba u državi.

Kao što je i normalno. On Hrvatsku i dalje gleda kao stranac na privremenom radu u Zagrebu, a neugodna novinarska pitanja uklanja mu glasnogovornica prekidajući novinare. Da ne bi prešli granicu dobre volje. Timove. Čim se preko medija požalio na tretman na javnoj televiziji, dobio je prostor da na hokejaškoj utakmici govori o hrvatskom gospodarstvu i prodaji hrvatskog blaga, optimističan kao i uvijek. I on se dao uslikati kako na utakmici pije pivo pa onda komentirao najavu prodaje hrvatskog bogatstva i zahtjev za procjenom vrijednosti od HEP-a do šuma: “U ovoj fazi smo samo u analitiku (sic)”, rekao je premijer.

Već se pisalo o tome da je ova Vlada u 91 dan proizvela samo sedam (7) zakona, a i to nisu zakoni koji bi išta novoga donijeli Hrvatskoj. Npr. zakon kojim bi se promijenio, smanjio broj ministarstava, kako je obećavano. Sjeća li se itko tih najava i obećanja o smanjenju i onda obrazloženja Bože P., drugog pp kako će se to sve analizirati pa promijeniti za tri do šest mjeseci. Nije za tri, neće ni za šest jer još traje dugočasno popunjavanje ministarstava i ostalog svojim tj. njihovim kadrovima. Pa ipak, u ministarstvu financija još nema zamjenika ministra a najavljuje se i ukidanje poreznog USKOK-a koji je počeo davati rezultate.

Ono što jest novo i nikad još viđeno u uskoro sto dana ove Vlade je međusobno granatiranje koalicijskih i suradničkih partnera. U svim vladama do sada bilo je neslaganja, ali ovakve nesloge se nije dalo za vidjeti ni čuti. Pri čemu je jasno da su u osobite uzdanice u Domoljubnoj koaliciji izrasli gospoda Tepeš i Ćorić. Oni govore što im se kaže i ono što glavni šef ne može i ne smije javno jer mu tako govore PR i ostali savjetnici. Tako oni javno zazivaju ostavku ministra Orepića, bez zadrške i bez ustručavanja ili okolišanja, proglašavajući ga odgovornim za rijetko bizarnu i nikad viđenu pljačku policije. I izvjesni Fiolić, izjasnio se da MUP “ne funkcionira” i za to optužio i Orepića ali i Petrova. Fiolić je normalno rekao što mu je njegov šef rekao da kaže pa je to jasna poruka Boži Petrovu koju on još nije komentirao.

Premijer nas je u petak uvjeravao da je sve good, sudjelujući na prezentaciji Mostove ministrice uprave (to je ona što je rekla da je ona ministrica samo do petka u 16 sati, i da je se do ponedjeljka u osam ništa ne pita kao ministricu). Na toj prezentaciji bio je i Božo P. drugi pp, ali nije bilo prvog pp što je i normalno kad se govori o reformi javne uprave. Dok je premijer govorio novinarima kako je sve odlično i idu riforme, drugi pp je, blijed kao krpa, odsutno gledao oko sebe jer je znao da ga čekaju novinarska pitanja o napadu na prvog pp (i skoro jasnim elaboriranjem o vezama s lobistima MOL-a). Kao što je bilo i normalno, Božo P. potpuno je relativizirao sve što je dan prije poručio prvom pp preko televizija i počeo objašnjavati nešto o pozitivnim tenzijama i kako je sve to normalno i da reforme idu dalje. Samo što nije ponovio onu mudru “tko se tuče taj se voli”, ali je bilo jasno da to zapravo poručuje.

A samo dan prije, Božo drugi pp je, reagirajući na najave reformatorskog istupa M. Bandića o preslagivanjima grmio da su to pokušaji destabiliziranja Vlade i da oni nisu “kočničari reformi” i da “mi ne želimo s onima koji su zbog sumnji za kriminalna djela završili nekoliko puta u pritvoru”. I još je kod Zorana Šprajca rekao da oni neće dopustiti izdaju (u slučaju INA-e).

Drugi dan mediji su javili da su se tenzije smirile, a mi smo gledali kako na sjednici Vlade ne komunicira prvi s drugim pp, ali je zato prvi, u isto vrijeme, slao drugom i drugima poruke s Facebooka. Nešto umirujuće i o zajedništvu kao i obično preko Fb, dok je ministrica rada za mjere ušteda koje je predlagala ministrica uprave, rekla da su “nepotrebne i populističke”.

To je rekla ministrica rada (koja se predstavila javnosti kao članica Vlade koja ne zna kako se puni državni proračun s najavom da će do kraja mandata sve to naučiti) , ministrici uprave (koja je to samo petkom do 16). A onda su svi glasali za odluku s kojom se neki ne slažu i koja neće ništa osobito promijeniti. Jer, o uštedama govoriti dok se u Vladi kao savjetnici zapošljavaju i tajnice i vozači nije osobito inteligentno.

U međuvremenu, događale su se tri odvojene komemoracije u Jasenovcu koje je predsjednik Sabora nazvao proslavama i kojeg su, nakon one službene, zadužili da nešto kaže u ime vlasti koja se tamo okupila. Nije to bilo ništa određeno i uvjerljivo, bilo je to samo zadržavanje novinara dok su šefovi odlazili bez izjava. Ni premijer ni prvi pp nisu u Jasenovcu ništa rekli iako je javnost očekivala da nešto kažu. Stav koji je promovirala prošle godine KGK da se u Jasenovcu mora šutjeti, dobio je potporu i dokaz o jedinstvenosti vlasti u Hrvatskoj kad je riječ o šutnji. Selektivnoj, doduše.

Tako je i o slučaju potpore V. Pusić u kandidaturi za glavnu tajnicu UN-a, o kojoj je u javnost procurilo niz oprečnih stajališta. Isti dan kad je Tim O. rekao da će oni dati potporu “gospođi Pusićki” prvi pp je na radiju kazao da oni nikad u Vladi nisu o tome razgovarali. Poslije je još rekao da on za nju (Pusićku kako kaže Tim), nikada ne bi glasao ali da će ona imati tehničku potporu. Poslije je Tim primio Vesnu P., a zastupnici u Saboru (vladajući, jasno) počeli su skupljati potpise protiv nje, a za slanje u UN. Naravno da to ne bi radili da tu zeleno svjetlo nije upalio onaj koji se ponaša kao premijer, a nije premijer. Znači, prevedeno, premijer sam daje potporu V. Pusić, a oni koji su glasali za premijera sad mu se protive skupljajući potpise protiv one koju on podupire. Kao što su glasali i za Orepića, a sad ti isti zastupnici traže da ministar odstupi.

U normalnim okolnostima, u nekoj drugoj hrvatskoj Vladi prije ove, samo ovih nekoliko nabrojanih situacija i izjava izazvale bi krizu i mediji bi govorili o novim izborima kao jedinom izlazu. Sada to nije tako. Dio medija se to ne bi usudio, a za drugi dio svakodnevne eskapade, proturječnosti, zaokreti i kontradikcije postali su normalna pojava koja izazove malo podsmjeha pa se ide dalje jer navaljuje nova tura optužbi i neslaganja, povlačenja, kolutanja očima i tako u krug. Nedosljednosti i pritajeni sukobi su nešto bez čega se ne može pa se to onda tumači kao silna radna energija koja katkada zaiskri. Jer, tko radi taj i griješi, je li.

I dok veleposlanici otvoreno naznačuju da je rasprava o slobodi medija u Hrvatskoj nužna, s Pantovčaka ih zalijeva uvrijeđena bujica negodovanja. Ali, istovremeno, KGK otvoreno prkosi odluci i kvalifikacijama Povjerenstva koje se bavi sukobom interesa. Želi da je poštuju kao instituciju, ali ona ne poštuje institucije pa sama o sebi govori da je jamac sigurnosti i da ona ovo što se događa u Vladi neće dugo trpjeti. Ali, to je nevažno jer ona nema ovlasti bilo što činiti u ovoj žalosnoj situaciji koju je i sama poduprla onoga dana kad je Božo P. izašao onako smušen s Pantovčaka i okrenuo ploču.

Važno je sve ono što se javno i tajno zbiva u Vladi i u vladajućoj koaliciji koja se čak tako ne smije ni zvati. Jedan dan namrgođeni, očekuju da suosjećamo s njima, mostovci su drugi dan oduševljeni pa se ljute što im spominjemo da su jučer bili bijesni na svoje pajdaše iz domoljubne sfere koalicije. Pa to onda rado uspoređuju s brakom, vrijeđajući tako instituciju u koji se svi kunu. Jer, ni u jedan moderni europski brak ne stupa se, a da partnera upoznaš na vjenčanju (Tim i ostali), nema toliko preljuba (Bandić, preslagivanja i ostali), toliko javnih svađa i optužbi (HSP AS i Most). Ni jedan civilizirani brak nije sklepan tako na brzinu, samo iz interesa i bez radosnih svatova.

Ipak, svi oni govore kako rade i kako idu reforme koje nitko nije vidio, nitko se pošteno o njima nije očitovao i nitko ne zna o čemu se tu radi. Most je u teškoj situaciji, istina. Svaki dan novo razočaranje i frustracija. Oni su najodgovorniji, da, i to bi morali shvatiti i razumjeti. Oni su ključ ove Vlade i bez njih svog ovog natezanja ne bi bilo. Za častan izlaz samo je potrebno da sve te činjenice razmotre hladne glave. I da zaključaju vrata daljnjem ponižavanju. Sebe, drugih i Hrvatske.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s