Svega imamo, samo sreće nemamo

Više od dva mjeseca prošla su otkako sam ovdje pisala. Bilo je toliko toga za komentirati i toliko toga za odšutjeti da je bilo pametnije ne pisati. Suzdržati se, katkada, nije loša strategija, da; ali meni strana i nelagodna.

U gotovo dva i pol mjeseca nepisanja, od 17. srpnja ove godine, u Hrvatskoj se dogodilo čudo toga. HDZ je dobio novog predsjednika (koji je pobijedio bez protukandidata kao što je u svibnju pobijedio Karamarko bez protukandidata), a SDP je izgubio predsjednika (koji je ležerno pobijedio protukandidata u travnju).

Održani su parlamentarni izbori nakon kojih je sve opet isto, a sve sasvim različito. Kao i nakon prošlih izbora, i za ovima se vuku repovi neregularnosti o kojima nitko politički relevantan nije prozborio ni jedne jedine suvisle riječi. Evidentno je da na nekim biračkim mjestima nisu brojani preferencijalni glasovi, građani su svjedočili kako ih se kupovalo brašnom i ucjenama u izboru zastupnika mađarske manjine (kojeg podupire i Orban!), izabrani zastupnik Živog zida osumnjičio je pajdaše za nezakonito primanje novca u žutim kovertama…

Unatoč svemu tome, predsjednik DIP-a predao je konačne rezultate izbora K. G. Kitarović na Pantovčaku, ne prigovorivši joj što je na biračkom mjestu, pred novinarima, fotografirala glasački listić (a zašto bi joj i prigovorio kad u DIP-u sjedi čovjek koji se negdje lažno predstavljao i još svjedočio o novcima koji su se primali, ali on je na bolovanju).

Iako neki izračuni kažu da je nedostajalo samo nešto više od 7 tisuća glasova za izjednačen rezultat HDZ-a i SDP-a, konačni rezultati parlamentarnih izbora su takvi da opet pregovaraju Most i HDZ. Sve je isto kao prošle godine, samo je u velikoj stranci veći broj mandata i drugi šef, a u Mostu manji broj mandata i isti šef, dok je u SDP-u počela borba za novoga šefa i stranačku vlast pa su se oni predali bez ikakve borbe jer im je glavna njihova međusobna.

Dok glavni akteri pregovaraju, nepostojeća i u Saboru srušena Vlada užurbano donosi odluke (tako da bivši premijer Orešković ne stigne platiti račune za ljetovanje svoje obitelji), mnoge dvojbene. U Saboru smijenjeni ministar financija (jer je smijenjena cijela Vlada pa su svi morali dati ostavke; čl. 116. Ustava: “Ako se izglasa nepovjerenje predsjedniku Vlade ili Vladi u cjelini predsjednik Vlade i Vlada podnose ostavku”), koji je trebao biti mandatar u najavljenom Karamarkovom, Špikinom i Bandićevom preslagivanju, sad je i pregovarač i ministar u bivšoj Vladi i najavljeni budući hadezeov ministar koji uopće nije član HDZ-a. I upravo je on autor pisma koje je – zapravo nepostojeća – Vlada poslala Europskoj komisiji i u kojem se referira o bolnom pitanju kredita u švicarskim francima, a da javnost nema pojma što je opozvana Vlada u tom pismu obećala i je li se na što obvezala.

Ali, kako bi rekli u onoj ubitačnoj reklami, ni to nije sve. O sadržaju pisma ništa ne zna ni guverner HNB-a iako je jedan dio patnji građana vezan i za ignoriranje problema iz te institucije čiji je bivši čelnik završio kao zaposlenik u Agrokoru. Odakle je došao i biši ministar u srušenoj Vladi, a nesuđeni mandatar, koji će opet biti ministar.

Dakle, dok HDZ i Most pregovaraju o novoj vladi, te iste dvije stranke u ostacima srušene Vlade donose i dalje dalekosežne odluke i bez zakonskoga uporišta i protiv bilo kakve dobre i ustaljene političke prakse. U proceduri su izmjene Obiteljskoga zakona koji nam želi nametnuti znatna ograničenja u privatnom životu, na Filozofskom fakultetu izbio je neviđen skandal sa zaštitarima koji dekana brane od terorista sve dok se otpušteni ministar nije sjetio da dekan ima 7o godina i da mora otići u mirovinu. Zbog propusta bivših i budućih vladajućih, Hrvatska nema pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom, HRT nema zakonitog ravnatelja, a iz EK upozoravaju na propuste zbog kojih bi nam mogao propasti i novac.

O uvredama studenata i profesora Filozofskog fakulteta nitko od onih koji se predstavljaju kao Vlada nije ništa rekao jer ti isti ljudi i dalje pregovaraju o novoj većini.

U apsurdnu svakidašnjicu zdušno se uključio i HSS koji će podržavati Vladu iako će biti u oporbi, kako je rekao njihov šef Beljak koji će dati Vladi sto dana mira i potpore, naravno ako ostane šef svoje stranke.

Dakle, Hrvatska u ovom trenutku nema ni vlast ni oporbu. Ima samo srušenu Vladu i stranke koje se dogovaraju o Vladi iako još nitko nije vidio ni plan ni program te Vlade.

Zato su svoje vrijeme dočekali zastupnici manjina pa je M. Pupovac već zaprijetio da neće podržati Vladu s Hasanbegovićem, ali je kasnije u dogovoru s glavnim akterima u pregovorima reterirao, dok se sve iza zatvorenih vrata ne dogovore. Kad je zašutio o kontroverznom ministru kulture, Pupovac se dao u uređivanje javnih poduzeća, pa je to opovrgnuo tako da je danas sasvim nejasno hoće li manjine ipak participirati u vlasti ili neće. Jer, svaki dan, kao i u Beljakovom slučaju, jedna izjava sustiže onu od prethodnog dana, ali je Vučić zadovoljan i pozdravlja procese.

Most, jače nego u prošlim pregovorima, šuti. Za njih je ovo odlučujuća utakmica u kojoj ne smiju odglumiti maloga od kužine. Ako budu sretni samom činjenicom što će biti u vlasti i ako Petrova zadovolji nevažna uloga potpredsjednika bez portfelja, onda već na lokalnim izborima mogu proći kao bosi po trnju. Potpredsjednik Vlade bez ministarstva kojem bi bio na čelu osuđen je na lutanje Banskim dvorima, bez stvarne moći i bez ikakve infrastrukture. Nad njima će stalno visiti Bandićeve, Lovrinovićeve i ine snage kao alternativa u ozračju tužne priče sa ŽIvim zidom i urnebesa koji tu skupinu izabranih zastupnika prati. Svađe, neviđeni obrati, falsificiranje biografija, nepriznavanje pravne države, sve to vuče u Sabor ta skupina ljudi kojima su birači dali svoje povjerenje. (Voljela bih upoznati ljude koji su glasali npr. za Pernara, jednog od onih koji su vodili Facebook prosvjede protiv mene dok sam pokušavala završiti pregovore).

I da, kad već sebe spomenuh, većina ljudi koji danas vode pregovore za novu Vladu RH, bili su mi suradnici. Danas bi dali kraljevstvo da ih ne spominjem i da nitko mene javno ne spominje. Ali, ipak ću napisati: oni koji žele postati demokratske ikone, i kojima se mnogi dive nakon Kevinih jama, moraju osloboditi prostor za razgovor o poniženima i izbačenima. Ako ne to, morali bi objasniti javno zašto i kako to da onaj tko te upiše u stranku i da ti pravu političku priliku postaje persona non grata.

Jer, oni koji će sutra postati vlast moraju davati odgovore na sva pitanja, pa i ona koja izazivaju strašnu nelagodu i prezir prema svima koji se usude javno gnjaviti pitanjima. Svaka pozlata, prije ili kasnije, trusit će se i osipati. Dugogodišnjim sudjelovanjem u vlasti naučiš da je važno da, kad sve prođe i svi odu, ispod olinjale pozlate vlasti i dalje ostaneš čovjek koji može drugim ljudima pogledati u oči.