Ovo je slobodna zemlja

Da je ovo slobodna zemlja čuli smo ovih dana iz usta jednog od najodgovornijih dužnosnika. Pa ću tu okolnost iskoristiti u pisanju pisma poznatom i u svijetu priznatom hrvatskom znanstveniku Ivanu Đikiću kojem je sloboda da zauvijek ode iz hrvatske znanosti apsolutno zajamčena. S nadom da me sloboda koju ću iskoristiti u slobodnoj zemlji neće koštati anonimnih pisama o tome kako ne volim svoju zemlju, slobodno pišem, dakle:

Poštovani gospodine Đikiću,

otkako ste napisali posljednje pismo kojim ste se oprostili od znanstvenog rada u Hrvatskoj, ne prestajem misliti o razlozima zbog kojih ste uopće i pisali, ali i posljedicama tog i drugih vaših pisama hrvatskoj javnosti i visokim dužnosnicima. Posljedica nema, one se ni na prste jedne ruke ne mogu nabrojati jer prevladava ravnodušnost svekolike javnosti (u komentarima po portalima i medijima), javnosti koja odmahuje rukom, vođena onom tupom: “Koga nema, bez njega se može”. To vam je između svih redova poručeno i u nonšalantnoj izjavi kojom ste otpraćeni kako je ovo “slobodna zemlja” iz koje svatko može slobodno otići.

Jasno, svatko je slobodan i svi su slobodni pa mogu izgorjeti u polemici, ići i otići i više se ne vratiti, a vi ste, kažu, krivo razumjeli raspravu u Saboru jer ste tamo negdje daleko pa ne razaznajete dobro što je na stvari. A i niste zapravo dobili nikakve izbore, kako je već u nekim poukama rečeno. I time je ta priča, što se tiče odgovornih za vaš odlazak, završila.

Završila je vaša priča i što se tiče oporbe, poštovani gospodine Đikiću. Pokrenuli su postupak smjene ministra obrazovanja zbog plagiranja, a za tu se raspravu, uz dva-tri časna izuzetka, nisu temeljito pripremili pa su lamatali općim frazama i bez pravog političkog govora kojim bi bar javnost uvjerili u ono što je pak notorna znanstvena činjenica. O tome svjedoči i muk nekih sveučilišnih profesora/ica visokopozicioniranih u redovima oporbe koji još uvijek imaju i međunarodne planove, ali i činjenica da šef HNS-a, stranke koja je na smjeni ministra prvotno pokušavala zaraditi rast rejtinga, nije došao na glasovanje o opozivu. To govori o jačini motiva i “pravednoj” borbi do posljednjeg daha, atoma snage i argumenta u raspravi o čestitosti u znanosti. Jer, aktualna vlast koja brani ministra je zaista vlast a ta se vlast uvijek može, je li, i presložiti. Pa nije loše zauzeti poziciju “ni luk jeo ni luk mirisao” u glasanju e da bi i politički vuk bio sit, a političke koze ostale cijele. Kao uvijek, u skladu s političkim običajima u slobodnoj zemlji što vi, gospodine Đikiću, ovako eksternalizirani, dakako, nikako ne razumijete.

Istini za volju, kao što je rečeno, mnogi od zastupnika koji su tražili smjenu ministra jednostavno su posezali za vašim mislima u pismima i javljanjima na TV kojima ste se izložili i navukli bijes onih koji vas i danas vrijeđaju u komentarima. Pokrivali su se vašim analizama, vašim podacima i vašom hrabrošću, dodatno vas izlažući. Umjesto da su smislili svoje rečenice u koje bi prelili svoje misli, svoje stavove, političku jasnoću i hrabrost. Vašim su imenom mahali kao barjakom ali se, mnogi, nisu upustili u ozbiljno proučavanje činjenica o kojima ste progovorili. Bitka je završila, barjak skinut s jarbola.

Znam da ste naučili drugačije, znam da vam je normalno iznijeti svoj stav bez kalkuliranja i bez straha, ali krivo ste u ovom slučaju pretpostavili. Naime, više puta ste pisali i govorili kako ste s g. predsjednikom Vlade razgovarali i kako ste se, zapravo, oko suštine problema razumjeli i složili. Govorili ste i kako vjerujete da će se sve to izneseno u tete a tete razgovorima uskoro razaznati i u odlukama o plagiranju prvog među ministrima. I tu ste se prevarili kao što ste se prevarili očekujući odgovore na pisma koja ste pisali predsjednicima Sabora i Vlade. Vi, naime, dosta naivno, smatrate da je normalno da se na pisma odgovara, a da dijalog podrazumijeva i pitanja i odgovore pa i promjenu stajališta.

Kod nas to, vidite, često nije tako. Još će se malo o dokazanom ili nedokazanom plagijatu ministra obrazovanja i znanosti pisati po marginama (sic!) i u fusnotama (sic!), ali vam je već jasno i zaključno poslana poruka o tome da vam je slobodno otići jer je ovo slobodna zemlja (šic! a ne sic!) pa na to više nećemo gubiti vrijeme jer imamo važnijih pitanja za rješavanje. Kao što je formiranje Povjerenstva za suočavanje s prošlošću. Jer je u Hrvatskoj i dalje ploča sa ZDS u Jasenovcu “delikatno” pitanje pa su zbog takvog stava židovske organizacije bojkotirale obilježavanje Dana sjećanja na žrtve holokausta.

Konačno, na konferenciji za slobodno odabrane novinare, gospođa predsjednica koja se i dalje nije preselila iako je obećala, na pitanje o vašem odlasku iz hrvatske znanosti zbog ignoriranja problema plagijata jasno kaže kako joj je žao kad ljudi odlaze iz Hrvatske bio to “Đikić ili druga mlada osoba”. Pa je nastavila o nužnosti poticanja optimizma, o vjeri u sebe i svoju državu, o nedostatku zavarivača u Hrvatskoj, o zanimanjima koja nisu cijenjena i tako dalje, sve u odgovoru na pitanje o vašem slobodnom odlasku, a da vas imenom više nije spomenula.

Možda bi vas netko i zadržavao da ne odete sa svojim znanstvenim potencijalom koji je u službi čovječanstva, da ste, eto, zavarivač. S tim da itekako razumijem problem nedostatka zavarivača u hrvatskoj brodogradnji i toj se profesiji klanjam do poda jer rade težak posao za koji se traže posebne vještine i znanje. Stvar je u tome, naime, da bismo se i za Đikiće i za zavarivače trebali boriti i nuditi im najbolje uvjete za rad i ostanak.

Poštovani gospodine Đikiću, puno bi se još moglo pisati o svemu što ste pisali i čemu ste se nadali. Igrom slučaja, zahvaljujući vlastitim pismima, bolje ste upoznali Hrvatsku, slobodnu zemlju. Pa naši su zastupnici u Ustavni sud birali i plagijatore i ljude koji su se po inozemstvu lažno predstavljali. Pa mi u DIP-u imamo čovjeka koji je u nekim istragama rekao da je primio neki novac na nekom parkiralištu. Pa mi imamo Povjerenstvo koje odlučuje o sukobu interesa čije se odluke žestoko politički kvalificiraju od politički trenutačno jakih persona. Pa mi u Saboru imamo i to Etičko tijelo, povjerenstvo, što li, koje većini političara baš ništa ne znači iako ga je birao sam taj Sabor kojem odgovara Vlada pa i ministar znanosti i obrazovanja. No, to su već otrcane činjenice koje nikoga ni u šta ne mogu uvjeriti.

Tek samo možda još treba konstatirati da se oko plagiranja nije oglasio ni Most na vlasti ni HAZU. Post festum, Most najavljuje akcije ako bude reakcije iz Augsburga, kao da nije na vlasti i kao da nema snagu odlučivanja. U HAZU vas nisu htjeli primiti, a u slučaju plagiranja nisu se htjeli oglasiti. No, zato se u javnosti govori kako je njihov ugledni član glasao protiv Hrvatske u arbitražnom postupku oko Mola. To, naravno, ne možemo provjeriti jer su te okolnosti tajna u interesu tajnosti postupka.

Poštovani gospodine Đikiću, na kraju, ostaje i dalje pitanje zašto ste se izložili. Moje je mišljenje da je to bilo zato što vam je stalo do Hrvatske i što vam nije svejedno. Zato vam zahvaljujem kao istinskom domoljubu. Pokazali ste ljubav i u ratnim vremenima, ali i poslije. Donacijama, radom sa studentima, putovanjima koje ste sami financirali. Ali i pokušajima argumentiranog uvjeravanja zbog istine i načela čestitosti u znanosti i društvu. Nadam se da ćete, unatoč ignoriranju i podsmjesima, ostati uzor mladima koji predanim radom završavaju svoje diplomske ili doktorske radove kao i svim mladim znanstvenicima koji su spakirali ili pakiraju kofere za odlazak iz slobodne zemlje.

Ja ipak vjerujem da ćete se jednoga dana, kao i ti mladi ljudi, vratiti u Domovinu. Hrvatska treba istinske domoljube koji je vole bez lažne patetike i samoljublja u velikim riječima, ali s puno stvarnih rezultata. Mi koji stalno živimo u Hrvatskoj moramo naučiti prihvatiti druge i drugačije, one s drugim vrijednostima i one koji bez straha ukazuju na propuste ili nepravdu. Moramo naučiti i prihvatiti da nije neprijatelj onaj koji argumentirano kritizira i da nije izdajnik onaj koji ne šuti.

I da, moramo se naučiti priznati da će vaše ime ostatiti zabilježeno u povijesti, znanstvenoj i svakoj drugoj, a imena mnogih trenutačnih aktera i ove priče o đikićima i zavarivačima zaboravit će se nakon ovih ili onih izbora.

Pozdravljam vas s osobitim poštovanjem.