Od 2011. do 2017. da ti pričam

9. prosinca 2011. potpisala sam Pristupni ugovor za EU. Odlukom Vlade tu je mogućnost tada dobio i tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović. Od tog je trenutka prošlo pet godina, ali se petogodišnjica ni na koji način nije obilježila i zapravo gotovo da nitko tu činjenicu u medijima nije spomenuo. Jer, očito, nikakvog spomena nije bila vrijedna činjenica da je Hrvatska 9. prosinca 2011. de facto postala članica EU.

Sabor je još u prosincu prošle godine završio zasjedanje, zastupnici će se odmarati do najmanje 15. siječnja. Mogli su mirno u kupovinu darova jer su im plaće, poreznom reformom od početka siječnja, pristojno povećane. Kao što su povećane i članovima Vlade, kao i PRH (za oko 2 tisuće kn) i drugim dužnosnicima kao što je valjda i normalno kraj 330 tisuća blokiranih građana. Povećane su kao i sve druge iznadprosječne plaće jer su u Vladi smatrali da je svaka rasprava o zamrzavanju plaća dužnosnika čista “demagogija i populizam”. Most se tome nevješto, mlako i hinjeno odupirao (jer je i njima drago dobiti veće plaće, samo “papcima” ne bi bilo drago), kao što su i esdepeovci po saborskim hodnicima zadovoljno trljali ruke, uvjetujući tobože, mostovcima vezanu trgovinu oko minimalne plaće. Jer je veća plaća veća plaća, a manja je plaća manja plaća pa su zato iz SDP-a tobože tražili od Mosta da oni prihvate njihov zahtjev o većoj minimalnoj plaći. Pri tome neupućenoj javnosti pa ni B. Petrovu nisu objasnili da je povećanje minimalca nova obveza poslodavaca, a povećanje plaća dužnosnika nova obveza državnoga proračuna.

Zastupnici su glasali o proračunu (prvi put zajedno u parlamentarnoj većini, kao jedan, Glavaševa i Stanimirovićeva tj. Pupovčeva stranka), za 3 milijuna kn povećan je proračun Direkcije za upravljanje zrakoplovom, a i Ured predsjednika Vlade nabujao je za 4 milijuna kuna (sad ima proračun od 12 mil. kn, a 2011. proračun Ureda predsjednice Vlade bio je 2 mil 383 tisuća kn). Nije objašnjeno, a građani bi morali znati zašto se ta sredstva povećavaju, kao što bi morali znati čemu i kome i zašto se kupuju tone lososa u uredu na Pantovčaku koji je glavna stanovnica obećala preseliliti u Visoku ulicu (nekako baš u ovo vrijeme prije dvije godine).

Neispunjena obećanja danas već zamjenjuju nova koja će ostati neispunjena kao što se nisu ispunila ni obećanja o Hrvatskoj kao najbogatijoj zemlji na svijetu. U novu godinu smo ušli s odlukama o kupovini vojne eskadrile, povećavanjem proračuna za vojsku i s odlukom da ćemo kupiti INA-u. Rečeno nam je to na izvanrednoj presici za novinare (koji nisu smjeli ništa pitati) na Badnjak kad je priopćeno i kako je plan za otkup napravljen, model izmodeliran, ali da nam se neće reći detalji jer da će se sve reći kad za to dođe vrijeme. Iako zapravo nikome nije poznato kad je Vlada, prije čitanja tog priopćenja na konferenciji za novinare na kojoj novinari nisu smjeli pitati, zasjedala na temu INA-e i kakva je to bila rasprava i jesu li svi koalicijski partneri upoznati s modelom kupovine.

U međuvremenu, B. Petrov rekao je u razgovoru za jednu televiziju da se o modelu kupovine razgovara, a nakon toga mu je partner A. Plenković na drugoj televiziji rekao kako su dogovorili da će prodati dio HEP-a i tako kupiti INA-u. Na tu najavu B. Petrov više nije ništa rekao. A bilo bi zanimljivo čuti baš od njega kad je to Most odobrio prodaju HEP-a i je li i HEP važan za energetsku neovisnost Hrvatske i zašto nam on kao predsjednik Hrvatskoga sabora nije otkrio tu činjenicu u razgovru sa Z. Šprajcom za RTL nego je pustio da to M. Bagi na Novoj TV kaže predsjednik Vlade kojeg bira Sabor kojem je Božo P. šef. I jer bi Hrvatski sabor morao raspravljati o kupovini INA-e, prodaji HEP-a i dalekosežnim posljedicama jednog i drugog za Hrvatsku, budući da funkcioniramo u parlamentarnoj demokraciji gdje Vlada odgovara Saboru koji je bira (ali i ruši, kao što smo vidjeli u lipnju prošle godine kad je pala prošla Mostova i HDZ-ova Vlada).

O novcima, modelima i konstrukcijama koje bi mogle potresti Hrvatsku, predsjednica RH se ne oglašava iako je u prošlim vremenima upadala i u ministarstva pokušavajući zaprijetiti ministrima (npr. sjetimo se događaja u Ministarstvu poljoprivrede). Otišla je, kažu vjestice (vjestice, ne vještice), u Ameriku na put koji nije ni služben ni skroz privatan ali o tome u uredu na Pantovčaku ne žele ništa reći. Ili ništa više. A onda su u srijedu priopćili da je to zapravo službeni put i da se letjelo komercijalnom linijom (kako su letjeli i svi prije ovog leta). I to je sve od ureda KGK koji šuti o detaljima, iako bi o svemu morali precizno i jasno izvjestiti javnost pa su još u srijedu dodali da će se tamo sresti i predstavnicima “političkog i društvenog života i nevladinog sektora”. Što, tko, kako, kada?! I bez ijednog selfija.

Jer ni jedan predsjednik ni jedne demokratske države ne može imati tajne pred narodom, građanima i “državljanima” kad otputuje bilo kamo, a kamoli u inozemstvo. Građani koji ta putovanja plaćaju (jer plaćaju i putovanja članovima osiguranja) moraju znati s kojom svrhom i s kojim razlogom i zašto se to putovanje dogodilo baš u vrijeme novogodišnjih praznika kad su predsjednici obično sa svojim građanima pa im Novu godinu ne čestitaju samo preko Facebooka i to fotografijom s Djedom Mrazom. Lažnim. (Jer nema pravog Djeda Mraza).

Za to vrijeme, i dalje ne postoji Komisija za pomilovanje koja je raspuštena zbog afera s pomilovanjima, Komisija za preseljenje s Pantovčaka bezuspješno radi već dvije godine, a Povjerenstvo koje bi razmatralo ZDS u Jasenovcu i općenito, čini se da još nije nije formirano. (Ovo zadnje je jedan od pedeset “prioriteta” Vlade ).

O problemima Imunološkog zavoda nitko se ne izjašnjava, ljudi dolaze na posao, ne rade, ali primaju plaću, a prodajom HEP-a želi se, među ostalim, kako je rekla pp Vlade, riješiti problem uhljebništva. U međuvremenu, mlađahni operativac koji je preuzeo lokalni radio, tamo je zaposlio svoje stranačke kolegice, druge neke gospođe, bliske ili članice vladajućih primljene su na javnom natječaju u Saboru, a aferu sa zapošljavanjem kuma zbog kojeg se mijenjao i Statut Hrvatskih voda već su svi zaboravili.

Danas poslijepodne oglasio se i resorni ministar Dobrović i rekao, u ime Mosta, da je odluka o prodaji HEP-a “dobar smjer” i da je to “preduvjet za jačanje HEP-a”. Jer ništa ne “ojača” dovoljno dok se ne proda kao što smo uostalom, nažalost, vidjeli i u slučaju INA-e. Greške iz prošlosti kao da nisu bile dovoljna kazna pa se sad kreće u novu privatizaciju radi reotkupa INA-e iako još nitko ne zna kako ta cjelokupna transakcija može završiti. Ministar Dobrović nas je izvjestio da konačno “prestaje politika beznađa i bezidejnosti” jer su ga tako pripremili pred nastup. Dakle, o idejama se radi i novoj nadi, a tko bude protiv zapravo će biti promotor bezidejnosti i beznađa.

Ključna pitanja u ovoj priči su političke naravi. HDZ se proteklih godina, nakog bolnih iskustava s INA-om osobito, žestoko protivio prodaji strateški važnih resursa. U Izbornom programu 2011. među ostalim je, u poglavlju ENERGETIKA, pisalo:

“Omogućit ćemo ulazak domaćih i stranih investitora u sektor energetike, ali po principu nove izgradnje, a ne prodaje postojećih infrastrukturnih energetskih objekata i kompanija. U tu svrhu ukinut je i Zakon o privatizaciji HEP-a početkom 2010. godine.” I još: “Nećemo prodaju strateške državne imovine!! Nećemo privatizirati prirodna bogatsva, energetsku i prometnu infrastrukturu.”

Istina, sve je to bilo davne 2011. ali su i tada već glavni akteri ove najnovije priče bili upisani u HDZ pa je i protivljenje bilo kakvoj prodaji strateških bogatstava bio i njihov program. Kao što bi rekli u SAD-u: Get with the program.