Čitajući novine

Od obljetnice stradavanja Vukovara i obilježavanja dana sjećanja na sve strašne dane i hrabre ljude, prošlo je desetak dana. Vukovarske heroje u javnosti više nitko ne spominje, kao ni činjenicu da su se borili za državu kakva je opisana u Ustavu Republike Hrvatske još iz 1990. Sloboda, jednakost, vladavina prava, socijalna jednakost neke su od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava, kako je i navedeno u čl. 3. U Ustavu RH opisani su i zastava i grb “čija je osnovica 25 naizmjeničnih crvenih i bijelih (srebrenih) naizmjeničnih polja”, čl. 11.

Zato je svako promicanje i populariziranje zastava koje nemaju status službenih obilježja Republike Hrvatske prilično jasno izigravanje vrednota Ustava i kršenje tog temeljnog državnog dokumenta. Kakvo smo vidjeli i u tjednu iza nas, nekoliko dana nakon komemoriranja sviju koji su poginuli ili teško nastradali za slobodnu i demokratsku Hrvatsku, zemlju vladavine prava.

Na kninskoj tvrđavi, nakon akcije Oluja, podignuta je zastava opisana u Ustavu, pod tom su se zastavom slavile sve pobjede, a zastava opisana u Ustavu podignuta je i pred Ujedinjenim narodima. A mi smo o zastavi raspravljali (doduše kratko, jako kratko kao i o svim drugim gafovima istaknutih političara) 2016. godine, u zemlji članici EU i NATO saveza. Rekli bi (samo neki): nevjerojatno.

Kao što je nevjerojatno i da nakon svih teških rasprava tijekom pregovaranja za ulazak u EU oko upravljanja javnim poduzećima, sad eto ima najava vraćanja modelu stranačkog kadroviranja u tim istim javnim poduzećima (s naknadno mogućim natječajima, kako tiho, između redova, govore). Iako je ministar (koji je u zadnjem trenutku slaganja Vlade postao ministar pa mu se naknadno našlo i ministarstvo) G. Marić pošteno priznao da će to tako ostati i nakon “privremenih” imenovanja.

Iako je i (pa nije to valjda zaboravljeno) Vlada Zorana Milanovića morala posustati pod pritiskom Bruxellesa i vratiti model natječaja koji je promovirala Vlada koju sam vodila. I sve se to događa baš u trenutku kad je u javnost bubnula afera s kumom B. Petrova zbog kojeg se mijenjao Statut Hrvatskih voda. I koji je trebao šefovski plivati u tim vodama, vedriti i oblačiti iako mu je najvažnija i najprestižnija kvalifikacija upravo to što je kum šefa Hrvatskog sabora. A to je sve (i o mijenjanju Statuta) javnosti podrobno obrazložio prijatelj B.Petrova i osobito važan član Mosta N. Grmoja.

Za to vrijeme čitaju se u Saboru zakoni koji su dio porezne reforme, a ni u naznakama nema još jasne artikulacije o najavljenom zakonu kojim bi se ograničile plaće dužnosnika, kako je to sramežljivo najavljivao Most. Još 15. 11. ove godine, dakle 2016.(a ne prije pet godina), u razgovoru za Novu TV, Božo Petrov je rekao: “Već smo rekli da u ovom trenutku zbog socijalne situacije nama je teško prihvatljivo da plaće dužnosnika rastu. S druge strane razumijem argumente partnera koji govore da je to na određeni način njima teško prihvatljivo jer je dužnosnička razina u ovom trenutku podcijenjena.” I još se žalio da oni nemaju 76 ruku pa ne mogu sami ni o čemu odlučiti. Pri tom je B. Petrov zaboravio da je upravo on inzistirao na mjestu predsjednika Sabora, najviše zbog toga da može upravljati dnevnim redom saborskih sjednica. Svaki zastupnik u Saboru može, naime, podnijeti prijedlog zakona, za hitni postupak potrebno ih je 15, (to su već davno mogli skupiti), i predsjednik Sabora je takav zakon, o nepovećavanju plaća dužnosnika mogao uvrstiti u dnevni red sjednice zajedno s paketom poreznih zakona. Jer se, valjda, za mjesto predsjednika Sabora i borio zato da pravedne i logične zakone može uvrštavati u dnevni red ne oviseći o milosti partnera.

Je, ali B. Petrov “razumije argumente partnera” i ne prilaže protuargumente tvrdnji partnera da je “dužnosnička razina u ovom trenutku podcijenjena”. Kao što nije odgovorio na diskvalifikacije o Mostovim prijedlozima kao “demagogiji”, što mu je partner također prišio.

I tu se vraćamo ustavnim vrednotama budući da je Ustavom RH Hrvatska definirana kao država socijalne pravde i jednakosti. To pak znači da se mogu usuditi napisati kako “dužnosnička razina” nije podcijenjena sve dok: 94.750 umirovljenika prima mirovinu do 500 kn, 88.996 umirovljenika prima mirovinu do 1000 kn, 136.592 umirovljenika prima mirovinu između 1000 i 1500 kn, a između 1500 i 2000 kn prima 227.016 umirovljenika.

Rast će, dakle, velike plaće pa i one dužnosničke, a rast će i povlaštene mirovine. Rast će i PDV za ugostitelje pa ugledni porezni ekspert Hrvoje Zgombić u Jutarnjem listu kaže: “Povećanje PDV-a ugostiteljima dovest će do pada ulaganja i zaposlenosti”. Porezna reforma učinit će i honorarce nesretnima pa su umjetnici, kulturnjaci, uputili pismo Vladi, Saboru i javnosti. Upozoravaju na ionako mala primanja, male honorare i na nova davanja koja će ih dodatno osiromašiti. I njihova je “razina u ovom trenutku podcijenjena” kako bi to rekao gospodin predsjednik Hrvatskog sabora (s puno razumijevanja za nastojanja svih onih koji bi povećavali dužnosničke plaće). No, istini za volju, nitko iz oporbe ne buni se zbog najavljenog povećanja plaća ministrima, zastupnicima, PRH itd. Mudro se oni smijulje a na pitanje bi li podržali zamrzavanje svojih plaća uglavnom odgovaraju kako je to “demagogija”, ali da eto, bi.

Inače, Vlada koju sam vodila smanjila je dužnosničke plaće i mirovine, doduše u vremenima gospodarskog pada. Ali, i danas treba biti oprezan s rastom BDP-a i silnim obvezama koje dolaze na naplatu 2017., a proračunski se izdaci i bez toga planiraju povećati za nekoliko milijardi kuna. Uostalom, porezna reforma izrađena je još u prošloj Vladi pa bi tim prije bilo lakše odustati od nekih mjera koje će produbiti razlike između onih koji žive jako teško i onih koji žive jako dobro u državi koju je Ustav definirao kao socijalnu i državu socijalne pravde.